MJERA ZA VJERU

Jeste li se uželjeli referendumčenja? Ako je vaš odgovor željezno NEEEEE, i već panično tražite debele markere da zaokružite svoju odluku o rušenju referenduma, potpuno vas razumijem. Ipak, kad bi se mene pitalo, jedan nam referendum treba ko kruh nasušni. I pod hitno bi ga valjalo provesti. Hladnokrvno ga je predložio don Ivan Grubišić, umirovljeni svećenik i nezavisni saborski zastupnik, čovjek koji nekim svojim bivšim poslodavcima uzorito tjera grimiz na obraze. Naravno, onima koji stida imaju. Don Ivan tvrdi da itekako ima mjesta reviziji Vatikanskih sporazuma. Stvar je posve jednostavna: ugovorne strane nisu više u istoj formi. Uostalom, uvijek su bile ko nebo i zemlja. Dok dividende Svete Stolice i dalje jure nebu pod oblake, Hrvatska je odavno završila na bubnju. Prema iskonskom poslanju Crkva bi trebala biti duhovna vertikala društva, istančano osjetljiva na muku pastve. Jer, ako 342.000 nezaposlenih i dug ove zemlje od 10 milijardi eura nisu dovoljno “izmijenjeni uvjeti” radi kojih se ugovori (ne samo sa Katoličkom crkvom nego i drugim vjerskim zajednicama) mogu mijenjati, o čemu onda pričamo? Don Grubišić je tu krajnje otvoren: “Nisam za dogovor iza zatvorenih vrata predstavnika vlasti i Crkve. Nego se zalažem za referendum. Neka narod odluči hoće li izdvajati toliki novac za crkvene zajednice.” Tričava svota je, ako ste zaboravili, 308 milijuna kuna! Toliko se godišnje iz državnog budžeta, dakle, naših džepova, slije vjerskim zajednicama. Proporcionalno zastupljenosti, neusporedivo najveći dio rečenih duhovnih para ide Katoličkoj crkvi. Bogme, ni u najluđem hollywoodskom braku ne postoji takva apanaža kakvu je blažena udavača Hrvatska potpisala još 1998.

Uzgred, zastupnik Grubišić je podsjetio na još jedno svrbežljivo pitanje. Ako još uvijek nismo talibanska država, možemo li više riješiti pitanje iseljenja vjeronauka iz građanskih škola. “Treba li država vjerskim zajednicama davati privilegije i novac i da drže nastavu u građanskoj školi kad imaju svoje prostore? Zašto tamo ne drže vjeronauk?” pita don Ivo. Ne moramo uopće ići u visokopolitizirane sfere ovih dilema. Sjetimo se samo izopćene djece (djece ateista ili drugih konfesija) koja lutaju većinskokršćanskim hodnicima ili ulicama, dok njihova katolička braća bubaju apostolska imena. Zapitajmo se kako se osjećaju te napuštene  duše. Makar i u trajanju jednog školskog sata.

Napišite komentar

Filed under Društvo

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s