JUNK FOOD

Dok sam se u autobusu truckao autoputom prema Zagrebu, iz suprotnog smjera jurila je kolona rasvijetljenih Sanaderovih beemvea. “Idu rušit našeg Branimira”, brundao je vozač autobusa, ne gledajući gdje vozi. Sutradan, u Splitu, na otvaranju Marulićevih dana, dosta splitskih poznanika ozbiljno mi je kukalo da bi i Dalmaciji dobro došao jedan takav Glavaš, koji će Zagrebu zabiberiti! I, eto, prošlo je sedam godina, i tko kaže da se želje ne ostvaruju. Sanader radi kao vježbenik na sudu, građanin Glavaš je u Vrnjačkoj Banji, Mostaru, Las Vegasu… ili u kojem se već resortu odmara. A Dalmaciji sa istoka Hrvatske stižu recepti osebujnog regionalizma. Blažene kuharice dalmatinskih gospođa. Podebljat će se začas, na radost novih pokoljenja. Jer, ako je vjerovati probnim dimnim signalima, Glavaš upravo Dalmaciji dila svoju franšizu brzokosane hrane. Što je, složit ćete se, pravi poslovni podvig. Ondje gdje se pašticada nježno toča u slow motionu, ponuditi koncept junk fooda, to može samo tvrdokorni vizionar. Uglavnom, Hrvatski demokratski sabor Dalmacije naslovom i dizajnom etikete frapantno nalikuje starijoj sestrinskoj stranci – Hrvatskom demokratskom saboru Slavonije i Baranje. Hoće li posestrime zajednički izlaziti na buduće izbore, vidjet ćemo. Hoće li od Glavaša kopipejstati i obrazac političkog djelovanja i tog ćemo se nagledati.  

Nego, sjetih se da me je 1992. godine jedan od najboljih hrvatskih glumaca uveselio zgodnom opaskom: “Glavaš je hrvatski odgovor na Butt-Heada.” Nemam što prigovoriti njegovoj duhovitoj analizi, jedino bih dodao da smo tada ipak bili recentniji u svjetskim razmjerima. Naime, naš se vragolan pojavio na sceni već u sezoni 90./91. dok su zločesti tinejdžeri Beavis & Butt-Head inicijalno startali 1992. da bi se na MTV-jevu serijalu udomaćili 1993. I da, još jedna razlika: u smišljanju peverznih nestašluka za razbijanje dosade, tamnokosi Butt-Head nerazdvojan je od plavokosog drugara Beavisa. Glavaš, pak, svoje Beavise uglavnom troši poput nedopečenih burgera. Ali metode su im jaaako slične. Kao i Butt-Head, Glavaš iz hladovine svoje banje budno prati emtivijevske prijenose svjetskih procesa, posebice u malenom hrvatskom vilajetu. Recimo, što se zbiva u parlamentarnim klupama. Pa, ne budi lijen, nego žustro prebire po pametnim telefonima, opako se kesi, cima sa distance svoje zastupnike i samo dobacuje: “Cool!” ili “This sucks!” Ili prolaziš ili pušiona.

Formula za tretiranje Glavaša je ista kao, sad već, bogme, dvadesetogodišnja formula za Butt-Heada. Treba mu se smijati, ali ga ne možeš podcijeniti. Naime, sveprisutan je, emtivijevski raširen. Kao u strategiji junk fooda. Možeš ti prezirati taj slamnati ukus, ali eto gumastih hamburgera kako dosadno cvrče pored svake pumpe. Ako li i nagaziš gas, dugo te prate u retrovizoru.

Napišite komentar

Filed under Društvo, Fenomeni, Politika

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s