SILA BOGA NE MOLI

“Nemoj, dušo, ako Boga znaš!” kukala je moja najdraža. “Nemoj, šnurom, molim te!”

Ustao ja jučer, sunce ugrijalo, ptičice živkaju, radnici pjevajući hrle u tvornice, prvi je dan proljeća, al’ neki mi kontekst ne da mira… Kad čujem na vijestima da je proljeće zbog prestupne godine stiglo dan ranije. Što će reći, tu mora da se krije neka zavjera, kod nas ništa ranije ne stiže, jebate!

“Baš lijepo da je proljeće uranilo”, cvrkuće žena mog života, pripremajući dasku za peglanje. A u meni, iznebuha, kao da se desio neki kratki spoj. Ruke same poletiše, trgnem uređaj od ljubavi svoje, ljevicom prihvatim peglu za ručku a desnicom zavitlam šnuru pa opleti! Njemačke su najkvalitetnije, ne ostavljaju masnice a nimalo se ne habaju.

“Jao, srećo, zaštoooo!!” izbjegava ona udarce, a ništa ne razumije.

Ishitreno podvriskuje i bježi po stanu. Uopće se i ne trudi shvatiti šta je kontekst preuranjenog proljeća. Zašto neki od nas malo osjetljivije reagiraju na te svemirske poremećaje, izjednačavanje dana i noći, sunčeve pjege… Da je pokazala samo malo razumijevanja, sve bih joj objasnio.

Ili, evo, recite vi meni na pravdi Boga, je li u redu da se stalno po medijima premeću neki navodni ratni zločini. Ti tračevi da su neki naši građani srpske nacionalnosti plivali sa selotejpom preko usana, da su kao zaplivali Savama, Koranama, Dravama i da nisu nikad isplivali… Koješta! Opet zlonamjernici, koji plasiraju takve priče, ne žele vidjeti kontekst: tradicionalne običaje uz gradove na obalama naših rijeka. Veslanje, picigin, pecanje, plivanje zavezanih ruku i nogu, sve je to način relaksacije i podizanja životnog elana. Pa, onaj iskonstruirani poklič: “Srbe na vrbe!”, davalo mu se takva, božemiprosti, demonska značenja. To što je kontekst ekološki, i zapravo znači poziv da se čovjek što više sljubi s prirodom, u ovom slučaju žalosnim vrbama, kao da nitko ne vidi. Da je ova zemlja tobože opljačkana uzduž i poprijeko, u desetljećima hadezovskih dinastija – to plasiraju komunjare, djeca jugooficira i postudbaši kojima obiluju domaći mediji. Oni namjerno ne žele shvatiti kontekst mlade, napaćene države Hrvatske koja u ratnim danima nije stizala baviti se još i takvim trivijalnostima.

Zato, braćo, nemojmo tek tako razapeti zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića. Aman, ljudi, neka prvi baci kamen onaj koji je bez grijeha. Pod kanonadom zlurade novinarske bagre, monsinjor Puljić je s pravom upozorio da slučaj bivšeg bibinjskog župnika don Nedjeljka Ivanova, navodnog ljubitelja malih ministranata, ne smijemo promatrati mimo konteksta vremena. 70-ih i 80-ih godina, dok je don Nedjeljko timario ovčice, svakojaka opačina valjala se Europom. “U Njemačkoj se zahtijevala dekriminalizacija seksa sa djecom. U Italiji se nastojalo legalizirati pedofiliju, tvrdilo se da je opravdano ljubiti djecu. Pa u Nizozemskoj je 2006. bio pokušaj osnivanja i legaliziranja pedofilske stranke, koja je zahtijevala potpunu slobodu, uključujući i seks sa životinjama…”, jezgrovito je u mikrofone objasnio nadbiskup Puljić kontekstualnu prirodu don-donove razigranosti.

Dakle, spustimo loptu na zemlju. Slučaj bludničenja po dječačkim dušama vjerojatno se nije ni dogodio. Točnije, djeca su samo istrgnuta iz konteksta. Posljedice toga istrgnuća nosit će vječno.

Napišite komentar

Filed under Društvo, Religija, Sociologija

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s