RASIZAM NA ODMORU

Diskriminacija zapravo nikada ne spava. Opali te iza ćoška, kad si najopušteniji. Recimo, u Jordanu, uoči Silvestrova. Stajali smo u redu na Ammanskom aerodromu, nekoliko noći prije ispraćaja stare 2007. Dremljivo smo se pomicali prema šalteru, čekajući udarac ulazne vize u pasoše, pa da se dokopamo hotela. I tada, iza mojih leđa, ona je zagraktala, budnija od sudnjeg dana: “Joj, kako kod tih muslića smrdi!”

Mrak mi padne na bunovne oči, okrenem se, vidim da se njen muž crveni, gurkajući koferčinu dovoljnu za omanju pukovniju, a milostiva cupka na štiklama, prezrivo skuplja nos i pomiče glavu lijevo-desno poput iguane. “Pa, šta niste ostali kod kuće, kad vam tu toliko smrdi?!” izderem se, dok me je moja najdraža diskretno lupala nogom u cjevanicu. Jordanci, srećom, nisu razumjeli ni riječi, nego su se i dalje strpljivo smiješili gostima. Kao da nije gluvo doba noći. E, sad, možete li vi zamisliti kakav to nadrealistički koncept mora biti u glavi. Ti ljudi, kao ova moja slučajna suputnica, izvale znatne pare, nepogrešivo izaberu kulturu koju iz dna duše preziru i baš tamo otputuju na odmor. Ondje se umaraju pod napadajima svojih rasističkih predrasuda. Upadaju štiklama u pustinjski pijesak, misle da je božanska Petra kulisa iz Indiana Jonesa, psuju dok se izuvaju pred džamijama, vrište u hotelu da kakva je to kategorizacija, da zašto nema bečkih šnicli, a u agenciji su im rekli… Zatim se vrate u Domovinu, puni bijesa, tepiha i zlata. Uvjereni da su izvarani namrtvo, i onda ostatak godine maltretiraju bližnje kako su upravo proveli najgori odmor u životu.

Neki dan je na fejsu prepričavana mučna epizoda iz jednog zagrebačkog tramvaja usred dnevne špice. Muškarac čokoladaste boje kože ustupio je mjesto trudnici, no na ispražnjeno sjedalo bacila se, brža od hokejaša u klizećem startu, neka starija dama. Nakon što ju je uljudni čovjek upozorio da je mjesto ponudio trudnoj ženi, razgoropadila se starica i sasula po njemu zlurada pitanja o “čudnim običajima u njegovom plemenu”! Prostačko objeljivanje krive kože, metoda starija od Biblije, osobito se dobro snalazi u zagušljivom javnom prijevozu. Kad se zbog rasporenih tramvajskih sjedala ili podivljalih cijena benzina, najlakše istresti na drugog i drukčijeg. Stadioni, sportske dvorane, internetski portali, ružičaste fotelje i kafeterije Sabora – sve su to ambijenti u kojima cvatu hiljade diskriminacijskih vještina. Ustavom je naravno diskriminacija zabranjena. Imamo i Zakon o suzbijanju diskriminacije (od 2009.), kažu pravni stručnjaci da nije loše napisan. Unatoč predviđenim sankcijama, iz Ureda pučkog pravobranitelja stiže poražavajuća statistika: od 2009. do danas svaka treća pritužba na diskriminaciju odnosila se na rasnu diskriminaciju. Čini se da je poniženje na osnovi rase, nacije, vjerske pripadnosti, spola, ovdje još uvijek omiljen sport.

Često jedva preobučen u mimikrijske dresove. Pa takvi stručnjaci nepogrešivo kolutaju očima na “sumnjiva” srpska prezimena, ili su u stanju isključivo hercegovačkom genu pripisati nasilno bogaćenje i pljačku… Mediji će gotovo zlurado isticati u naslovima da su kradljivci žice bili Romi ili će obavezno dodavati prefiks nevjenčana uz ženu koja “divlja” u braku. Razmislite jeste li ikad vidjeli tekst u kojem se naglašava: vjenčana žena.

Loša je vijest da rasizam nikad neće biti na umoru. Ponekad se samo odmara.

2 komentara

Filed under Društvo, Politika, Sociologija

2 responses to “RASIZAM NA ODMORU

  1. Hvala

    Ima jedan grad, Novi Sad, tu zivimo. Kad god vas put nanese, zbog ovog posta, castimo pivo i masnu hranu. Hvala.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s