SRETAN STIDNI DAN

Kontinuitet prvomajskog kolora u nas ipak tinja. U davna vremena crvenile su se ulice od prolivene radničke krvi. Zatim su plamenom crvenom buktile spektakularne parade, kićene zastavama, karanfilima, visokim pećima. I danas je praznik rada ofarban jarkom crvenom. Ta jara koja pulsira gradovima, neovisno o meteouvjetima, to se žare obrazi od stida. Gore ponižena lica nezaposlenih. Onih kojima je produženi vikend rastegnut na cijelu godinu – godinama. Najčešće su u punoj životnoj snazi, a bulje u zidove, kroz prozore, u oglase ili čitulje. Službeno ih je 339.882 (ožujski podaci HZZ-a), neslužbeno sam vrag zna. Očevi i majke današnjih torpediranih radnika još se nostalgično sjećaju prvomajskih budnica. Kao bučnog alarma za opušten izlazak na livade, rijeke i jezera. Gdje su ćumur raspaljivali, odreske cvrčali na žaru i gajbe piva otvarali, bez mučnine od crvenog dužničkog minusa. Bilo je nečega utopijskog u tome da ti je zagarantirano pravo na rad. I da te on čeka u hali, kad otprazničiš svoje. U takvoj toploj sigurnosti mali nogomet se lakše prebacivao na improviziranom terenu, odvažnije se skakalo u prve sezonske valove, spokojnije se kunjalo u hladu topole, s više žara se zirkalo u komšinicin dekolte. Svaki od zvanično 339.882 degradirana stvorenja probudit će se sutra u zoru s osjećajem krivnje. S opakom žgaravicom suvišnosti jer ne zarađuje za život. Jedino što im još može raspjevati zagorčalo grlo jesu prvi taktovi Internacionale: “Ustajte, prezreni na svijetu, vi sužnji koje mori glad…!” Možda ju i zamumljaju onako bez sluha, dok se, oborene glave, budu probijali do kazana besplatnog graha.

Međutim, 1. maj paradoksalno ogoljuje i jedan ovdašnji žilavi kult – izvrdavanje, isprdavanje rada. Ruku na srce, među formalno zaposlenima u Hrvatskoj, još uvijek je previše onih kojima rad nije svetinja nego avetinja. Mrski vanjski neprijatelj ili domaći izdajnik od kojega je najbolje što češće zbrisati. Škripeći vrelim gumama u startu. Elem, događaju se zato posve virtualne, SF situacije. Bogme, proteklog četvrtka gusto izmontirani zapljuskivali su nas televizijski prilozi teze i antiteze. Pred kamerama na sve strane lelek i kukumavčenje od novog drastičnog skoka cijena energenata (plin za 22 a struja za 20 posto) ali se odjednom brlja s prizorima dugih kolona na Lučkom. Horde hitaju ni manje ni više nego na mali šestodnevni odmor. Poletarci HTV-a znalački se smijulje dok postavljaju blesava pitanja iz rukava: “Što očekujete od stanja na cestama? Što mislite ima li već ježinaca? Jeste li pospajali dane?” Gotovo uvrijeđeni, iznureni predprvomajci otvaraju prozore i obrecnu se na i najmanje tragove sumnje u opravdanost rastezljivog odmora: “Naravno da smo spojili dane, pa zaslužili smo, sunce, more, uživancija…!” Šest dana a u naslovu praznika samo jedinica. Dembelija puna trikova, nema takve nadaleko. I onda još pizde na Čačića kad im skreše istinu u mobitel.

2 komentara

Filed under Društvo

2 responses to “SRETAN STIDNI DAN

  1. bravo mala šibenska pidićo

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s