LOŠE MATURSKO BRAŠNO

Da me izvedete pred streljački vod ni ja ne znam koje je boje Juditina… narukvica, prsten, šta već pitaju u testu? Ili koliko se prokletih ribarskih prigovarača nakrcalo u Hektorovićev čamac? Možda se među kreatorima testa iz hrvatskog jezika na ovogodišnjoj državnoj maturi i našao neki perverznjak koji je maturantima uvalio par nepodopština za Milijunaša. Ali, baš nikako se ne mogu upucati u razloge napumpane dreke. I opravdati đačko-roditeljsko-medijsku buku kakva se razlila ovom državicom od srijede, 23. svibnja, u ime istjerivanja maglovite pravde. Ništa ne sluteći, ministar obrazovanja Željko Jovanović se u četvrtak vozio u Split na regionalnu konferenciju o prevenciji debljine i šećerne bolesti, kad mu se počeo bjesomučno tresti mobitel. Iz misli o prekomjernom holesterolu, ministra su prenuli nervozni maturanti, njihovi očevi i majke, jebući mu sve po spisku. Da mu Ujevića, i baščansku, i onog propalog Gaja proizvođača namještaja… Ne budi lijen, Jovanović je odmah pozvao Gorana Sirovatku, ravnatelja Centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (u čijem je resoru inkriminirana matura) i nakon sastanka pokušao ohladiti strasti: “Ako skupina profesora hrvatskog jezika koji će rješavati test hrvatskog jezika, a koji su maturanti rješavali, procijeni da je bio težak te rezultati državne mature pokažu da su ista pitanja bila problematična, ta će pitanja biti suspendirana.”

Čekaj, u čemu je stvar? U krajnjoj liniji ovim testom (s nespretnim pretencioznim premazom ili ne, o tome možemo raspravljati) je zahtijevano određeno ZNANJE. Fejsbuk revolucija se digla zbog besramnog traženja da maturanti pokažu NAUČENO!! Ma nemojte. Uvrijeđeni kao stare frajle, tako su vrištali maturanti, na žalost ponovo ostajući flegmatični prema pravim sranjima ovog društva. Traljavost obrazovnog sustava često je bljutavija od lošeg brašna kojim, nakon posljednjeg školskog sata, zasipaju nedužne prolaznike. Ali, svi ti prosvjetni truleksi, samo su odraz opće niskosti kriterija. Vladavina prosječnosti, ideal stjecanja isfoliranih pozicija bez muke, to je ono što punoljetna djeca prebrzo usvajaju, bez želje da se pobune. “Više ne osjećam ljutnju, osjećam samo žalost i jad”, piše anonimna maturantica, u mailu dostavljenom medijima. “Osjećam se kao tisuće i tisuće maturanata na koje je netko bacio cipelu i pogodio ih ravno glavu.” Blago njoj, ako u ovdašnjoj stvarnosti ne prepoznaje milijun drugih razloga za poniženje, tugu i jad. Činjenica je da se naši buntovi progresivne mladosti, srednjoškolaca i studenata, uvijek vrte oko problematike vlastitog dupeta. Testovi, iksice, špageti bolonjeze, besplatne karte za prijevoz… Kada su se 2009. maturanti digli i srušili Primorčev pilot državne mature, istovremeno ih je bolila ona stvar za to što taj isti ministar obrazovanja javno uživa u Thompsonovim nacispektaklima.

“Ne postoje ilegalni ljudi!” ogorčeno su vikali mladi Bečani u jesen 2010. Temeljem represivnog Zakona o azilu, arapskoj obitelji koja već godinama živi u Austriji, prijetio je izgon. Po gimnazijalku Araksyu policija je došla u školu. Što je opako razbijesnilo njene školske drugove, zabarikadirali su se u školu, a Araksyu sakrili. Zatim su izašli na ulice. “Ne želim živjeti u državi u kojoj policija otima djecu iz razreda i deportira ih”, rekao je 18-godišnji Moritz Wild, jedan od vođa male bečke revolucije.

Sjećate se kako je nedavno skoro linčovana romska obitelj u Škabrnji? Jeste li možda primijetili kojeg mladog bijesnog čovjeka da je izletio na ulice Zadra ili Knina, i vrisnuo protiv te diskriminacije? Ja nisam.

Napišite komentar

Filed under Društvo

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s