UGAŠENE DUGE

Teško je podvući crtu nakon Split Pridea i biti sretan. Mnogo se gorčine nakupilo. Previše je zakrvavljenih očiju a da bi jadna duga mogla duže izdržati na nebu. Znam da nije moglo drukčije, mjesecima se prijeteći linč njihao u zraku. Legitimno ljudsko pravo drugosti, pravo na obranu vlastitog identiteta, pravo ljubavi, bilo je doslovce ugroženo. Pala bi krv sigurno, jer sustavno je pripremana u nastupima ideoloških kliconoša novog fašizma. Računali su na iznurene lumpenproletere kojima je dovoljno pokazati prstom i reći: onaj gay je kriv jer si ti druškane izbačen s posla. Batine su još uvijek najjeftiniji alat. Znam, nije se moglo drukčije, kordoni od 900 policajaca bili su neophodni. Ali, tuga me, brate, pokosi, kad se sjetim da je 21. stoljeće i da se pravo na IDENTITET još uvijek mora čuvati pod punom ratnom spremom. Bljutav mi je okus u ustima kad znam da su se na kolonu ponosa prišlepali i neki licemjerni političari. Oni koji slatkorječivo prosipaju svoj navodni liberalizam a bezmudo, za sitne interese, paktiraju s homofobnim strankama i ratnim zločincima. Grlo mi se stegne kad čujem da je od 73 uhapšene osobe privedeno čak 27 maloljetnika, od kojih većina nije imala osobnu iskaznicu. Tko će, jebote, iz te djece ispumpati mržnju prema drugom i drukčijem? Kako će klinci naučiti da cijene ili barem toleriraju različitost? Ne vjerujem da su uopće stigli pročitati “Dugu” ili, pak, imaju učitelje koji im serviraju krive lektirske kodove iz te briljantne male riznice. Da, za one koji ne znaju ili ne žele znati, mi već stotinu godina imamo zapisanu dirljivu minijaturu o tragičnim posljedicama zgaženog rodnog identiteta. Nježna je to priča Dinka Šimunovića o djevojčici Srni, u selu kninske krajine, koja duboko u sebi osjeća da je dječak. Tanano treperenje njene osjetljive duše roditelji negiraju i potiskuju ga, sve dok Srnina žudnja ne skonča tragično. Vjerujući da će, protrči li ispod duge, postati dječak, Srna pada u močvaru i utapa se. Ako smo vremenom zaboravili na pouke Šimunovićevog bedekera za zdraviji život, nemojmo opet činiti slične greške. Nemojmo, recimo, dilitnuti jednu fotografiju Cropixovog fotkera Pauna Paunovića. Nego ju prepržimo u milijunima kopija. U njoj, naime, sve piše. U prvom planu stupaju dvojica teškooklopljenih policajaca pod šljemovima, podignutih vizira. Lica su im evidentno prestrašena, vilice čvrsto stisnute u potisnutoj panici. U očima im tilta strah pred budućim sekundama neizvjesnosti. Boje se vlastite nemoći da neće uspjeti obraniti ljude iza sebe, ako dođe do najgoreg. Iza njih sretna lica Pride-povorke, olakšana i blažena jer znaju da su se ne trenutak rovovski izborili za svoja prava. A najradije bi da se više ne moraju boriti nego samo da budu. To što jesu. Obični ljudi, stvarniji od duge.

 

Napišite komentar

Filed under Društvo

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s