ANTE LAVLJEG SRCA

Sudbina se često ponaša kao pijana matičarka. Ono, niste sigurni da li se namjerno zajebava ili je kod upisa u knjige rođenih, pod utjecajem maligana, krivo upisala nečije ime ili prezime. Čuli ste za milijardu slučajeva da se, šta ja znam, tip zove Branimir a raspiri neki rat dok trepneš, ili Lovorka koja dobije osip kad nađe lovor u kiseloj čorbi, ili neki Darko a škrt kao najtvrđa tvrdica… Možemo tako nabrajati do sudnjeg dana. Koliko samo moralne gamadi gmiže po ovom svijetu a da u legitimaciji ponosno nosi neko plemenito ime. Elem, iz Imotskog nam je upravo stigao suprotan primjer. Iz gena mladog Ante Kukavice (24) dolaze posve drukčiji signali nego što to sugerira njegovo prezime naslijeđeno od predaka. Momak je valjda s majčinim mlijekom upio nepresušne izvore hrabrosti i nesebičnosti, jer uopće ne haje za sopstvenu kožu dok spašava ljudske živote.

Prekjučer (2. srpnja) bio je jedan od ovih paklenih dana u nizu, dan zreo za plandovanje u hladovini, prezriva pljuckanja u prašinu i preseravanja o smislu života. Ante nije od tih. Vrijedno je radio, montirajući klima-uređaj na zgradi u blizini trgovačkog centra u Imotskom. Odjednom je na krovu centra buknuo požar. U Antinim senzorima to je bio nedvojbeni znak za uzbunu. Refleksi dobrote u njega očito rade poput najpreciznijeg mehanizma. “Vidio sam kako je planulo. Ugledao sam radnike kako u panici trče po krovu. Radio sam tamo na instalacijama i znao sam da ljudi nemaju načina da siđu s krova”, kaže ovaj mladić, inače pripadnik Hrvatske gorske službe spašavanja. Poput nekog plemenitog imoćanskog Spidermana, Ante se hitro popeo na krov plamteće zgrade i počeo akciju spašavanja. Jednoga radnika spustio je konopom a četvoricu je ukrcao u motornu skelu i spustio ih na sigurno. U akciji je još i izgubio svoj novčanik s dokumentima koji su izgorili. Ante nije posustajao, priključio se vatrogascima, nekoliko puta se vraćajući u vatru i dim. Sve dok nije malaksao, pozlilo mu je i onesvijestio se. I još su dvojica mještana, pokušavajući pomoći požrtvovnom momku, popili batine od nervozne policije!

“Nagutao sam se dima, i to je to”, ne dramatizira Ante svoj pothvat: “Mislim da sam bio u nesvijesti pet, šest minuta. Prebacili su me u bolnicu, no sada je sve u redu. Pušten sam i konačno idem kući malo se odmoriti.” U njegovom slučaju, odmor je očito jako relativan pojam. Prošlog ljeta, kao da radi za rubriku “Vjerovali ili ne”, Ante je u razmaku od tri sata spasio dva ljudska života. S ruba ponora kod Modrog jezera izvukao je petnaestogodišnjeg Poljaka i predao ga u naručje zahvalne majke. Potom je na Crvenom jezeru, spasio jednu Norvežanku od pada u provaliju duboku 200 metara.

“Opet bih isto napravio. Ljudski život je najvrednije što imamo, sve drugo je manje bitno”, kaže Ante, imoćanski Batman.

Napišite komentar

Filed under Društvo

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s