KUĆA GNJEVA I NJEŽNOSTI

Otkad je Dubravka Vrgoč na čelu Zagrebačkog kazališta mladih ta je kuća prenamijenila djelatnost. Vrhunski teatar u Teslinoj ulici samo je fasada. Zapravo se radi o Sigurnoj kući – javne, globalno prepoznate lokacije. Ondje sklonište nalaze svi ranjeni, potlačeni, zlostavljani, nježni, usamljeni, diskriminirani i drukčiji.

Sedma je godina kako Vrgočeva, sad već u trećem direktorskom mandatu, strpljivo gradi bazu gnjevnog otpora u samom srcu jednog ocvalog, zagušljivog društva. Razigravši ionako visoke umjetničke standarde zekaemovskog ansambla, ona odbija misliti i voditi kazalište kao zabavljačko-lektirsku scenu. Tvrdoglavo ustrajući na misiji nemirenja sa sudbinom. S Vrgočevom kao prvom među jednakima, zekaemovska neglamurozna špica svakodnevno proizvodi autentične izraze umjetničkog alarma, žigoše pukotine i krizne kratere, kako Hrvatske tako i umreženog svijeta. Ni “Ružno pače” nije u toj kući tek puka bajka nego posveta borbi za identitet, a kamoli predstave iz teškaške kategorije. Ne postoji tabu tema koja se u ZKM-u nije otvorila u protekloj sedmoljetki usijanog angažmana: pedofilija, diskriminacija invalidnih osoba, nasilje u obitelji, maloljetničko nasilje, homofobija, rasizam, socijalno beznađe, crkveno licemjerje, mračne strane Domovinskog rata, ekološka devastacija… Predstave “S druge strane”,”Generacija 91.-95.”, “Garaža”, “Ovo bi mogla biti moja ulica”, “Moj sin samo malo sporije hoda”,  “Žuta crta” samo su neke od bogatog niza vibrantnih, kazališnom strategijom dalekometnih vapijućih predstava upozorenja. U filozofiji Dubravke Vrgoč teatar je prije svega komunalni generator zajednice, ali ne onog uglancanog ego-tripa. Nego od one beskompromisne vrste što ekspresivnim alatima provocira odgovornost. Neka vrst civilne savjesti pod reflektorima koji se gase tek kad izgore. Miksajući u svojoj osobi angažman gerilske liderice i visokoparne službenice međunarodnih foruma (aktuelna je predsjednica Europske kazališne konvencije – European Theatre Convention) Vrgočeva je uspjela Zagrebačko kazalište mladih doista pretvoriti u izvozni proizvod. U posljednjih je sedam godina ovo kazalište realiziralo 22 međunarodne koprodukcije (od New Yorka do Braunschweiga), pobravši nagrade na pedesetak inozemnih festivala. Najsvježije međunarodno priznanje, stiglo na adresu ZKM-a, jest titula europskog ambasadora za kulturu, što je najveće priznanje koje je ikada dobilo neko hrvatsko kazalište na natječaju EU fondova. Radi se o potpori iz europskoga programa Kultura 2007.-2013. Europske komisije. Europska komisija kategoriju “ambasador” ustanovila je kako bi izdvojila i nagradila najuspješnije kulturne institucije koje promiču europsku kulturu.

“Ne­ka­ko me na­pušta i strah ko­ji me je obu­zi­mao po­slje­dnje tri go­di­ne da je ri­zik pre­ve­lik i da ne­će­mo bi­ti pre­po­zna­ti”, rekla je Dubravka Vrgoč u jednom interviewu, u trećoj godini prvog mandata: “No, ka­ko me uči isku­stvo, ri­zik je pre­du­vjet uspje­hu. A naj­ve­ći je uspjeh pu­no gle­da­lište i pu­bli­ka ko­ja izla­ze­ći iz ka­za­lišta još uvi­jek ima po­tre­bu ra­zgo­va­ra­ti o to­me što je gle­da­la.” Važno je za mentalno zdravlje svih nas, da joj se rizik isplatio.

Oglasi

Napišite komentar

Filed under Kultura

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s