KUĆA GNJEVA I NJEŽNOSTI

Otkad je Dubravka Vrgoč na čelu Zagrebačkog kazališta mladih ta je kuća prenamijenila djelatnost. Vrhunski teatar u Teslinoj ulici samo je fasada. Zapravo se radi o Sigurnoj kući – javne, globalno prepoznate lokacije. Ondje sklonište nalaze svi ranjeni, potlačeni, zlostavljani, nježni, usamljeni, diskriminirani i drukčiji.

Sedma je godina kako Vrgočeva, sad već u trećem direktorskom mandatu, strpljivo gradi bazu gnjevnog otpora u samom srcu jednog ocvalog, zagušljivog društva. Razigravši ionako visoke umjetničke standarde zekaemovskog ansambla, ona odbija misliti i voditi kazalište kao zabavljačko-lektirsku scenu. Tvrdoglavo ustrajući na misiji nemirenja sa sudbinom. S Vrgočevom kao prvom među jednakima, zekaemovska neglamurozna špica svakodnevno proizvodi autentične izraze umjetničkog alarma, žigoše pukotine i krizne kratere, kako Hrvatske tako i umreženog svijeta. Ni “Ružno pače” nije u toj kući tek puka bajka nego posveta borbi za identitet, a kamoli predstave iz teškaške kategorije. Ne postoji tabu tema koja se u ZKM-u nije otvorila u protekloj sedmoljetki usijanog angažmana: pedofilija, diskriminacija invalidnih osoba, nasilje u obitelji, maloljetničko nasilje, homofobija, rasizam, socijalno beznađe, crkveno licemjerje, mračne strane Domovinskog rata, ekološka devastacija… Predstave “S druge strane”,”Generacija 91.-95.”, “Garaža”, “Ovo bi mogla biti moja ulica”, “Moj sin samo malo sporije hoda”,  “Žuta crta” samo su neke od bogatog niza vibrantnih, kazališnom strategijom dalekometnih vapijućih predstava upozorenja. U filozofiji Dubravke Vrgoč teatar je prije svega komunalni generator zajednice, ali ne onog uglancanog ego-tripa. Nego od one beskompromisne vrste što ekspresivnim alatima provocira odgovornost. Neka vrst civilne savjesti pod reflektorima koji se gase tek kad izgore. Miksajući u svojoj osobi angažman gerilske liderice i visokoparne službenice međunarodnih foruma (aktuelna je predsjednica Europske kazališne konvencije – European Theatre Convention) Vrgočeva je uspjela Zagrebačko kazalište mladih doista pretvoriti u izvozni proizvod. U posljednjih je sedam godina ovo kazalište realiziralo 22 međunarodne koprodukcije (od New Yorka do Braunschweiga), pobravši nagrade na pedesetak inozemnih festivala. Najsvježije međunarodno priznanje, stiglo na adresu ZKM-a, jest titula europskog ambasadora za kulturu, što je najveće priznanje koje je ikada dobilo neko hrvatsko kazalište na natječaju EU fondova. Radi se o potpori iz europskoga programa Kultura 2007.-2013. Europske komisije. Europska komisija kategoriju “ambasador” ustanovila je kako bi izdvojila i nagradila najuspješnije kulturne institucije koje promiču europsku kulturu.

“Ne­ka­ko me na­pušta i strah ko­ji me je obu­zi­mao po­slje­dnje tri go­di­ne da je ri­zik pre­ve­lik i da ne­će­mo bi­ti pre­po­zna­ti”, rekla je Dubravka Vrgoč u jednom interviewu, u trećoj godini prvog mandata: “No, ka­ko me uči isku­stvo, ri­zik je pre­du­vjet uspje­hu. A naj­ve­ći je uspjeh pu­no gle­da­lište i pu­bli­ka ko­ja izla­ze­ći iz ka­za­lišta još uvi­jek ima po­tre­bu ra­zgo­va­ra­ti o to­me što je gle­da­la.” Važno je za mentalno zdravlje svih nas, da joj se rizik isplatio.

Napišite komentar

Filed under Kultura

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s