ISKONSKI FEJSBUKERI

Ima li Beatriz Valenzuela Garcia koju kap argonautske krvi, tko bi to znao u vjekovnim mediteranskim preplitanjima. Ali, poput antičkih putnika, znatiželjna je cura dolutala iz rodne Barcelone do Murtera i opčinila se otočkim tajnama. Proučavajući fotografije mlade (22) španjolske umjetnice odmah vam je jasno kakva nju strast goni. Ona žudnja za otkrićem životnih misterija koje se, već tisućama godina, kriju u jednostavnim mrvama ljudskog trajanja. Da bi mogla proniknuti u nedokučivo a tako blisko, Beatriz se morala opremiti golemim zalihama ljubavi i strpljenja. Ova studentica psihologije, i pasionirana zaljubljenica u fotkanje, na Murteru boravi u vrijednoj misiji. U programu Europske volonterske službe volontira pri Edukacijskom centru za održivi razvoj otoka i priobalja murterske udruge Argonauta. Dok su brijale zimske bure, Beatriz je došla na zanimljivu ideju i zajedno s učenicima Osnovne škole Murterski škoji povela dokumentarističko-artistički projekt. Devet mjeseci objektivom je “zamrzavala” stvarne živote četrdesetak starih mještana te slušala i bilježila njihove priče, osobito one anegdotalne ili na rubu otočkih legendi. Nastali radovi prezentirani su početkom srpnja (izložba će trajati do 31. kolovoza) u udruzi Argonauta pod nazivom “Lica i Uspomene – Tragovi vremena na licima starijih žitelja Murtera”. Ispod fotografija su efektno ukomponirani kratki reporterski rezovi.

“Cijeli svoj život radila je ili kao kuharica ili u polju, te smo bili ugodno iznenađeni kada nas je odlučila naučiti kako se pljevi vrt. Na kraju mi je zaželjela da nađem dobrog dečka i naravno da se udam u Hrvatskoj”, zabilježila je Beatriz ispod slike Lidije Markov (83), none nemirne divlje plavičastosrebrne kose i pronicljivih, užagrenih očiju boje mora. Ili uz crno-bijeli kadar, uz meštra Špiru Juragu (74) koji kao da dolazi iz Smojinog zaboravljenog svijeta, eno sad će reći da “neće politiku u svoju butigu”, stoji zapisano za pamćenje: “Kada je kao dječak sa svojih 13 godina započeo posao frizera i brijača nije ni slutio da će taj posao obavljati više od 61 godinu…” Statistika postanka i opstanka, jednostavna i savršena kao grumen soli.

Korist ovakvog memoriranja patinastog življenja na škoju, bila je višestruka. Osnovci su vježbali engleski i dobro se edukativno zabavili, surađujući s energičnom došljakinjom. Buduća psihologinja itekako se natovarila iskustvom i mudrošću, u neposrednim kontaktima s veteranima tvrde egzistencije. A, rekao bih, najviše su profitirali stari murterini. Mogu samo zamisliti s koliko su zahvalnosti i oduševljenja dočekali činjenicu da im netko poklanja pažnju. Da ih netko želi čuti, saslušati i zapamtiti njihove iskonski ofejsbučene statuse. Da još ikom mogu izgovoriti što ih tišti, povjeriti čemu se vesele a od kojih suza nikad neće oprati svoje tuge, presretni da netko hoće s njima još jednom odžudjeti njihove uminule ljubavi. Trebalo bi ovom malom murteranskom Amarcordu omogućiti da doplovi i na kopno. Neka putuju njihove bore i sjedine, neka posjete sve gradove po zaleđu. Zaslužile su.

Napišite komentar

Filed under Društvo

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s