DOBRE KNJIGE DOBRO GORE

Knjige su živa stvorenja, imaju dušu, ranjive su i trebaju svu našu zaštitu i ljubav. Tu sam istinu naučio napamet, još kao balavac. Nisam ni u školu pošao a dobio sam važnu životnu lekciju. Nesebično mi ju je otkrila jedna susjeda moje bake – teta Lili. Žena koja je izgledala kao blizanka Ingrid Bergman, žena nesalomljive blagosti duha. Čak ni to što je istrpila konclagerski staž nije u nju ulilo ni kap mržnje prema ikome. Žena koja je ljepotu vidjela i u uvenuloj salati a gdje neće u knjigama. Ona i njen suprug posjedovali su gomile knjiga. Nježno su ih čuvali u crnim lakiranim bibliotekama, svaki hrbat od tih milijuna ljepotica (meni se kao klincu činilo da ih je valjda bezbroj, više od zvijezda na nebu) blještao je zlatnim odsjajem a na njima nikada nije bilo prašine. Nije se stigla ni uhvatiti, jer njima se uvijek bavio netko od ukućana. Knjige nikada ne smiju samovati predugo. Jednom na tjedan odlazio sam preko plota do tete Lili, moje dobre Aleksandrije. Svaki put dobio bih na posudbu jednu knjigu. Teta Lili bi prvo održala kratko predavanje o tome što će knjiga pričati, zatim bi nježno pogladila korice, pedantno ih uvila u plavi pak-papir i predala mi knjigu na uživanje. Bez rokova i penala zbog kašnjenja (teta Lili nikad ne bi mogla biti knjižni policajac) samo s beskrajnim povjerenjem udijeljene ljubavi.

Za pisanje i čitanje knjiga potrebna je vječnost. Za njihovo uništenje dovoljan je jedan škljocaj trofejnog Zippoa. Olovnih devedesetih -s ratom kao alibijem a primitvnom mržnjom podivljale nacije kao idealnim oruđem- država Hrvatska podjarivala je bijes na sve što nije uopće ili nije dovoljno hrvatskog porijekla. Sirote, slabe i nijeme, prve su na udaru stradale knjige. Jadna je utjeha da nije bilo zvanično naređenih javnih lomača kao u Farenheitu 451, ali su spontane lomače, kontejneri i rezališta sasvim dobro poslužili svrsi. Kad se um zamrači, knjiga postanka se više ne otvara. Preko noći su dekretima nestajala djela srpskih pisaca ili autora nepoćudne, odjednom proskribirane lijeve misli. U marljivoj sterilizaciji sudjelovao je čitav lanac – od najviših vrhova državne i prosvjetne vlasti do one revnosne tihe knjižničarske mase. Ćirilica je proglašena đavolskim pismom, a svaka čizma nacionalistička brisala je blato stružući po obrazima Crnjanskog, Nušića, Ćopića, Miljkovića… Pod ciničnom formom “otpisa knjiga”, iz zabitih školskih knjižnica sve do velebnih nacionalnih biblioteka u metropoli, u rezališta je deportirano gotovo 2,8 milijuna knjiga ili 13,8 posto ukupne građe. O ovom užasnom, sramnom podatku svjedoči Ante Lešaja, autor upravo objavljenog kapitalnog izdanja “Knjigocid – uništavanje knjiga u Hrvatskoj tijekom 90-ih” (suizdavači Profil i Srpsko narodno vijeće). “Nije mi bilo važno je li negdje uništeno sto ili sto tisuća knjiga. Važan je princip i odnos društva. Ova knjiga rezultat je želje da to dokumentiram, da ne prepustimo zaboravu”, objašnjava Lešaja, umirovljeni sveučilišni profesor ekonomije koji se posljednjih petnaest godina bavio prešućenom temom sterilizacije knjižnica po ideološkom ili etničkom ključu.

Međutim, knjigocid se danas nastavlja perfidnijim sredstvima, kako točno upozorava Viktor Ivančić: “Danas, 2012. godine, praktički ni u jednoj knjižari u Hrvatskoj ne možemo kupiti knjige koje su objavljene u Srbiji ili Bosni i Hercegovini. Blokada je potpuna. Liberalni kulturni poslenici, puni sladunjavih fraza o multikulturalnosti i sličnim tricama, čak posvećeni kulturnoj razmjeni festivalskog tipa, u tome uopće ne vide naročiti problem. Ako nam je, međutim, organiziranim putem uskraćen dodir s ‘tuđim’ knjigama – premda su one na jeziku koji nam je svima savršeno razumljiv (odnosno baš zato!) – što je to nego nastavak knjigocida sredstvima kapitalističkog tržišta? Čak se i tišina čini boljom od pljeska opranih ruku.”

Mrzitelji knjiga mrze i žene. Jer, ne znaju, jadni u svom zloćudnom mraku, za prostu tajnu vječnog spokoja. Samo knjigu i ženu moraš prvo omirisati i duboko udahnuti pa da bi ti otvorila sve svoje blago.

Napišite komentar

Filed under Društvo, Politika

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s