PONIŽENE MAME

“Šteta za onu malu, strašno je talentirana, primili bismo je isti čas, ali ima jedan veliki problem…”, zakrzmao je uvaženi predsjednik komisije, otpivši gutljaj votke. “Problem što ima malu bebu.” Bila je rana jesen 1992. i zagrebačka Akademija dramskih umjetnosti odlučila je ponovo otvoriti područnu osječku glumačku klasu. Bife Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku nekoliko dana se doslovce gušio, pretrpan mladim ljudima željnim da zagrizu u glumački kruh sa milijun kora. Atmosfera je nalikovala današnjim audicijama za kojekakve supertalente. Tu se recitiralo po hodnicima, udaralo u gitare, izbacivalo nabrijane monologe, plakalo i smijalo, otpadalo iz širih a upadalo u uže izbore. Nešto je plemenito, obećavajuće strujalo iz žudnje mladih ljudi da se bave glumačkim umjesto kilerskim ili lopovskim zanatom, tako omiljenim u olovnim devedesetima. Barabe su carevale, a ne djeca željna sreće stvaranja. Elem, komisija je zasjela za stol u kutu bifea, donijela odluku o jedanaest sretnika koje će pripustiti u hram ADU-a, pa se relaksirano prepustila komentarima upravo obavljenog suđenja. Sjeo sam k njima, zanimale su me pojedinosti o novoj klasi. I tada je predsjednik komisije (naš uvaženi redatelj, redovni profesor na Akademiji i umjetnički savjetnik na paušalu u najmanje desetak kazališta) izrekao svoj čuveni vrijednosni atest za djevojku s ogromnim talentom i “problematičnim” majčinstvom. Zapitao sam lukrativnog procjenitelja budućih umjetničkih dostignuća zašto misli da mlada mama ne bi mogla uz svog bebirona brijati po aleksandrincima i učiti geste? Odnosno, zašto ne sačekaju njezine eventualne propuste u obavljanju studentskih zadataka pa neka ju onda prebrišu u indeksu? “Neće moći s bebom, u startu je hendikepirana…”, mantrao je profesor, otpisujući jedan mladi život s akademskom prepotencijom. Žigosana junakinja naše priče tih se dana sa svojim živahnim pelenastim paketićem u nosiljci vratila iz austrijskog izbjeglištva. Tko zna kojim bi se smjerovima kretao njen životni put da je učila za glumicu? Ono što pouzdano znam da je toga podneva u haenkaovskom bifeu njezino umijeće diskriminirano i brutalno prekriženo na listi jedne nade. Gurnuta je na puteve raznih poslova u kojima nije uživala ali ih je radila da prehrani svoju bebu. Radila je na policijskim šalterima, u kockarnicama, po novinama… Uvaženi ocjenjivač tuđih sudbina u ovih je dvadeset godina svoje apanaže samo umnožio.

Podsjetih se toga davnog slučaja dok slušam o hladnokrvnom primjeru slične “egzekucije” šansi i dostojanstva koji se dogodio u Đakovu. Telekomunikacijska firma traži prodavače usluga i u Đakovu je organizirala razgovore za posao. Među zainteresiranim kandidatima obrela se i mlada majka s djetetom. Nije ga mogla ostaviti baki jer se baka već brinula o drugom, bolesnom unučetu. Postupak kandidatkinje je šokirao telekomunikacijskog brendiranta koji je, naravno, dobio slom živaca. “Zar ćete s djetetom ići i na posao?!” derao se i jednostavno ju otjerao: “Molim vas, samo izađite!”

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić kaže da ovaj slučaj reflektira širi društveni kontekst: “Sigurna sam da mlada majka ne bi povela dijete na razgovor za posao da ga je imala kome ostaviti na čuvanje i da joj hitno ne treba posao. A sama činjenica da je majka, ne smije biti razlog ne samo bezobraznom ponašanju pojedinaca, već i diskriminaciji prilikom zapošljavanja. Slučaj pokazuje da je briga za djecu danas još uvijek prepuštena isključivo majkama, o čemu svjedoče i dostupni podaci koje sam objavila u svom izvješću o radu za 2011. Hrvatskom saboru, a koji pokazuju poražavajuću činjenicu da su trudnice i žene koje su nedavno rodile žrtve spolne diskriminacije od strane poslodavaca.”

Naravno, korporativni biznis nikako ne smije zasrati tamo neka kašica ili zaglušiti preglasna zvečkica. Brendirant je procijenio da bi milijarde eura istoga časa mogle doći u pitanje zbog neodgovorne ženetine, pa se, preventivno, uklonio riziku. Od gazda je vjerojatno i nagrađen za ovu ženomrzačku dovitljivost – besplatnim impulsima ili kakvom zgodnom navlakom za mob.

6 komentara

Filed under Društvo

6 responses to “PONIŽENE MAME

  1. šarić slobodan

    Možda ovom ni ne treba komentar,sam je za sebe rekao sve, možda bi mi bilo drago kad bi vidio lica nekog iz komisije da njihov neki drag to doživi, prekrasan opis tužnog događanja!!!

  2. Željko

    Koja firma je u pitanju? Da građanski odradim svoje i prestanem koristiti njihove usluge.

  3. Sanja

    Znam nekoliko vrlo uspješnih žena i liječnica koje su studirale i diplomirale dok su čuvale svoje bebe. One im nisu bile zapreka, nego motivacija

    • Davor Špišić

      apsolutno ste u pravu, majcinstvo im je sigurno bilo jedan prekrasan motiv koji im je davao snage da ustraju u svojim karijerama

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s