OKUPACIJA OČAJA

“Ne možemo više ovo izdržati! Ne možemo! Ne možemo! Ako je neko ovdje odlučio poubijati rudarske obitelji, razrezat ćemo se!” vrisnuo je rudar Stefano Meletti pred kamerama, izvadio nož i prerezao si vene. Ovaj strašni reality čin luzerstva dogodio se u srijedu u rudniku ugljena na Sardiniji. Tamošnji rudari od nedjelje su zabarikadirani u grotlima sa 700 kilograma eksploziva. Protestiraju protiv najave kompanije Carbosulcis da će zatvoriti rudnik kao nerentabilan iako ima oko 600 milijuna tona zalihe ugljena. Melettijev krvavi čin dogodio se za vrijeme press-konferencije održane u rudniku. Eksplozija nataložene nemoći doslovce je šiknula iz rudarevih vena. Prema liječničkim izjavama nesretnikov je život izvan opasnosti, a dramatična pat-pozicija njegovih drugova nastavlja se u još dubljim iskopima jada.

Strašna je pogreška podcjenjivanje nečijega očaja. Ili lakonsko odmahivanje rukom na ključanje socijalne bombe. Naime, vlasti u Hrvatskoj, bez obzira na ideološku poziciju, u ovih sedam godina galopirajuće krize prečesto su razne oblike građanskoga bunta proglašavale običnim šegačenjem. Osviješteni izlasci na ulične forume posprdno se odbacuju kao egzotični performansi, a govornike civilnog neposluha političari najčešće gledaju kao obične ridikule. Odgovornost javne uprave leži u doličnom poštivanju svačije muke, ma i najmanjeg razloga za zebnju i socijalnu nesigurnost u kaosu agresivnog kapitalizma. Odgovorna demokracija ne smije podcijeniti mogućnost drastičnog slučaja kao što je slučaj rudara Melettija. Nedopustivo je da vlasti ostanu gluhe na krikove “Ne možemo više!” I dok se, recimo, vladama zapadnih zemalja opravdano kosa diže na Occupy pokret (globalno je najpoznatija filijala Occupy  Wall Street) u nas se aktivisti toga revolucionarnog gibanja na žalost i dalje tretiraju kao turistička atrakcija ili romantični eksces dokonih ljevičara. Occupy Croatia, uz svoje redovno večernje okupljanje četvrtkom na Jelačićevom trgu u Zagrebu, 30. kolovoza je razvila gorljivi jutarnji transparent na Markovom trgu, ispred sjedišta Vlade. NACIONALIZIRATI A NE PRIVATIZIRATI – pisalo je na transparentu kojeg su držali aktivisti. Upozoravajući na otrovne temelje najvećeg dijela ovdašnje privatizacije: čistu pljačku! Elem, niti jedan ozbiljan političar neće si dozvoliti rugalačku reakciju prema bilo kojem obliku javne prozivke kao što si to dozvoljava Radimir Čačić. “Sutra dajete ostavku, jel istina?!” doviknuo je Čačiću sjedokosi građanin, držeći kraj transparenta. “Vjerujte, to je sasvim sigurno”, ironično se nacerio prvi potpredsjednik Vlade. Ono, brate, možeš ti posegnuti za stotinama argumenata kojima ćeš građaninu izreći zašto smatraš da si i dalje nazamjenjiv, zašto želiš svoj mandat odraditi do kraja, ali samo mu se nemoj bahato kesiti u lice. I nemoj njegove ideje legitimnog otpora prezirati kao šašavi egzibicionizam.

“Elita želi zarađivati sve više i više, a narod može birati hoće li se pobuniti ili ‘umrijeti’ polako i bolno. Promjena Vlade ne donosi promjene, jedino promjena sustava. Hoće li se građani pobuniti i kada, odlučuju sami”, manifestno poručuju iz Occupy Croatia. Njihove poruke uopće nisu apsurdne. Možda nisu ostvarive ali pošteno se rađaju u gorčini svakodnevice. Pitanje je svačije savjesti da li će ih shvatiti ozbiljno ili ćušnuti pod tepih.

Napišite komentar

Filed under Društvo, Politika

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s