PREDŠKOLE RASIZMA

Srce mi se zgrčilo od mračnog prizora zgaženog djetinjstva: cvrkutava dječica s torbama na leđima stigla otvorenih srca da oprobaju školu. A sabilo ih u tor, ogradilo i uprlo u njih prstima mržnje. Što li su morali upiti u svoja mala, nebranjena, neselektivna bića? Kakve su ožiljke ponijeli u očima od te prve prašnjave lekcije u Gornjim Hrašćanima točno u podne? Kakve će posljedice imati nakon što su vidjeli iskolačena lica svojih komšija? Hoće li ikada više imati povjerenja u ljude? Da li će ikada povjerovati da je njihova baršunasta koža barem toliko vrijedna kao u onih koji ih tjeraju poput odbačene štenadi? Odjavljujući prilog o novom domaćem ispadu netrpeljivosti, Zoran Šprajc se u centralnom Dnevniku HTV-a sav uzdrman okretao na stolici, tražeći kameru kojoj će se obratiti. Jer, bilo je kao da nas je neko testerom raspolovio, toliko se nemoći nakupilo u kadrovima zagubljenog međimurskog sela koje propast naplaćuje poniženjem romske manjine. I to najslabijeg krila te manjine – njihove djece.

Gorka je istina da tamo gdje postoje područne škole, sigurno ne teče med i mlijeko. Nego redukcija i pustoš ječe s kućnih pragova. U takvoj atmosferi, mještani Gornjih Hrašćana istjeruju svoje luzerstvo iživljavajući se nad onima koji su im najmanje krivi. Kako je matična škola Macinec skučena, odlučeno je da šezdesetak mališana, od kojih 44 romske nacionalnosti iz Paraga, tzv. predškolu pohađa u područnoj školi u Gornjim Hrašćanima. I tada su Hrašćanci zaboravili da su i sami roditelji, pustili bijesu da pukne a žući da se razlije, dograbili najbližu batinu a to je uvijek blaćenje drugog. Izabrali su mučni aršin rasizma, roditelji koji nisu toga podneva, u ponedjeljak, 17. rujna 2012., bili na visini svoje skrbi za potomstvo. Ni za svoje a kamoli tuđe. Naprotiv, pali su na najniže osovine običnog krda koje vlastite gubitke istjeruje pod znakom linča. Tražeći da se pridošlice smjeste u druge okolne škole (o, kako se taj prokleti alat “humanog raseljavanja” nikada neće istrošiti) mještani su nasilno zapriječili ulazak djece u školsko dvorište. Pred kordonom policajaca i novinara urlali su da oni nemaju ništa protiv romske djece nego samo žele “zaštititi svoju djecu jer romska djeca u školu dolaze s manjim predznanjem i bez higijenskih navika”. Kakvo sljepilo tih skrenutih ljudi što misle da im je koža bjelja od pameti. Zamislite gorkog prizora u kojem međimurski župan Ivan Perhoč poziva seljane da se smire, uvjeravajući ih da im šestogodišnjaci neće nauditi! U “talačkoj krizi” ojađeni roditelji romske dječice prijetili su da će bojkotirati redovnu nastavu i da stariju djecu više neće slati u školu u Macinec. Naposljetku je postignut dogovor, Hrašćanci su kao povukli barikade, a ustrašeni klinci su sutradan u predsoblje surove životne škole dopraćeni pod osiguranjem policije. I to je tek ugašena jedna od brojnih vatri koje ostavljaju paljevinu na nevinim srcima.

U zemlji gdje saborski zastupnik i gradonačelnik Splita Kerum kevće mržnju po Srbima kao po srdelama, a da mu neće ni vlas pasti s parlamentarnog dupeta, zašto bi se rasizmu po zabačenim seoskim avlijama itko čudio.

 

1 komentar

Filed under Društvo, Politika

One response to “PREDŠKOLE RASIZMA

  1. Sve je to strašno isforsirano. Pomiješalo se rasizam sa strahom i glupošću.
    Iako ste načelno u pravu, i lijepo ste i pomodno(!) ukomponirali sirotog Keruma, i slažem se s vama bez pogovora. ALI probajte gledati iz ovog kuta:
    Moja prijateljica, koja je nakon brojnih pokušaja napokon uspjela zatrudnjeti i roditi dijete (umjetna oplodnja. katolkinja.) sada to dijete treba slati u vrtić jer ga nema tko čuvati. Dijete je dobilo virozu, dobilo je uši, sve što djeca te dobi inače prolaze… Tko je kriv? Tete, jer ga nisu čuvale. Druge mame, jer se ne znaju brinut o svojoj djeci pa ih šalju u vrtić bolesne i ušljive. Čekam dan kad će uzet toljagu u ruku da odbrani svoje čedo od … čega god, koga god.
    Znam da se čini kao kruške i jabuke. Ali tanka je granica. Ona, kao i Hrašćanci, samo misli da štiti svoje dijete. (Moguće da misli i da su ona i ono bolji od drugih.)

    Po meni je strašnija prisilna asimilacija romske (ili čije god) djece. Tek tu se NEMA izbora. Eto vam teme za drugu priču…

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s