TRGOVINA ŽRTVAMA

Bešćutno komadanje žrtve kao senzacionalističke robe ovdje se odavno udomaćilo. Zapravo, već se duboko ukopala zamjena teza, prema kojoj se žrtve po medijima dilaju istim sredstvima kao i vrtoglavi nogometni transferi ili afere o high-class prostituciji. Kada je riječ o umorstvima, profitna sramota još je odurnija. Izravne žrtve zločinaca tako se ubijaju i virtualno (ciničnim medijskim tretmanom ogrezlim u histeričnu trku za zaradom) a okolne kolateralne žrtve u amaterskim investigativnim serijalima padaju kao snoplje. Svirepo umorstvo nesretne meksičke državljanke Selene Macedo (31) na splitskom Marjanu, postalo je povod neviđenoj medijskoj rasprodaji posljednjeg zrnca pijeteta. Prvih dana upravo je ogavno bilo natjecanje u suludim naslovima ili u besmislenim sprintovima žutih novinarčića s kamerama po Marjanu. Kao da nema svoga imena, uspjeli su identitet te uboge žene poniziti do statusa egzotičnog mamca. “Nestala Meksikanka a nađena japanka!!” debelo su galamili naslovi, zadovoljni vlastitim sirovim dosjetkama, kao da prodaju tortilje ili tekilu. U lovu na imaginarnog ubojicu mediji kao da su postali opsjednuti, a lažni tragovi do Novog Sada, sotonističkog kulta ili meksičkih narko-kartela ispunjavali su ih nadom u dotatnu zaradu. Kao i uvijek u tako suludoj atmosferi potpuno se zaboravilo na stravičnu sudbinu žrtve Selene Macedo. Kao i uvijek, nije se prezalo ni od podgrijavanja atmosfere paranoje u čijem su žrvnju mljeveni nevini. Među prvima su hajku iskusili beskućnici koji svoje gorke dane provode od parkova uz rub Dioklecijanove palače, po getoiziranim zakucima ili na obroncima Marjana. Među prvim “poželjnim” negativcima, idealnim za odmazdu i medijsko dirigiranje linča, pokazali su se ljudi bez kučeta i mačeta. Ljudi bačeni na ulice, izbačeni iz normalnog života, ljudi čije su šanse iscurile i iscrple se odavno. Sve dok splitska policija nije naposljetku privela osumnjičenog za okrutno ubojstvo Selene Macedo, bezbojnog stanovnika jedne od neboderskih betonjara Splita 3 (“A bio je tako povučen u liftu!” već drobe nova izdanja), senzacionalistički napisi nabrijavali su psihozu na ubojicu-beskućnika ili ubojicu-narkića.

Splitska udruga Most, koja brine o splitskim beskućnicima, upozorila je da je senzacionalističko pisanje o “ubojici beskućniku” dodatno otežalo ionako tešku svakodnevicu njihovih korisnika. “Sretni smo da je ubojica Selene Macedo otkriven, ali smo zaprepašteni time što se cijelo vrijeme na osnovu neprovjerenih informacija tvrdilo da je počinitelj ubojstva beskućnik”, stoji u priopćenju koje u ime Mosta potpisuje predsjednica Đordana Barbarić. Dapače, iz udruge ističu da su njihovi po tko zna koji put stigmatizirani korisnici spremno surađivali s policijom i dobrovoljno dali svoje podatke i uzorke krvi na analizu.

“Nadamo se i vjerujemo kako će ovo biti zadnji put da jedna cijela skupina ljudi ispašta zbog šturih i neslužbenih informacija i senzacionalizma”, ogorčeni su iz Mosta. Bijedni, slabi i socijalno izranjeni, uvijek su najpogodniji da ih se optuži za zločin. Bogati i moćni ostaju nevini čak i kad ih se uhvati s krvavim rukama. To je naša praksa.

Napišite komentar

Filed under Društvo

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s