LJEPOTICE NOĆI

Imao sam dvadesetjednu godinu i stopirao sam do grada poroka, slikara i dijamanata. Vremena u izobilju, love puno manje. Tek što sam spustio ranac na Trgu Dam, prišla je i rekla na šušketavom engleskom: “Hoćeš sa mnom? Nisam skupa.” Rekla je to bez sjaja u očima, ravnodušnom rečenicom bez nade. Teško joj je bilo odrediti godine, mogla je imati šezdeset, a možda ju je život uduplo postarao. Masna sijeda kosa, lice sivlje od trotoara, gladna, izbodenih ruku. Jedva sam promucao da nisam zainteresiran, zgrabilo me nešto u grlu. Kasnije u distriktu crvenih svjetiljki, dok sam kuckao po izlogu i mahao najljepšim ženama svijeta, izloženim u Amsterdamu kao na policama shoppinga, shvatih da sam već upoznao njihovu budućnost. Kad im trošarine seksa pojedu i posljednji baršun kože a usne nepovratno ispucaju, kad ih država izvara na socijalnom a makroi slome i posljednje rebro, ostaju im samo pločnici.

Dok smo se u Parizu opraštali s dvadesetim stoljećem, tridesetog decembra 1999. ušli smo, moja žena i ja, u kinesku zalogajnicu na Pigalleu. U jedva dvadesetak kvadrata natiskalo se nešto kineskih obitelji, što je obećavalo da će hrana biti iskrena i svježa. A onda su uletjele njih dvije. Predivne, polugole, besprijekrono našminkane, samo s nagrnutim bundama iznad haltera, nosile su plastične kutijice s poklopcima. Nervozno su cupkale na štiklama, očigledno u smjeni, dok im je kuhar tovario večeru u kutije. Vrijeme je novac, negdje im je mračni šef i vlasnik nemilosrdno otkucavao sekunde koje troše izvan kreveta.

Sjećam se ovih gorkih sudbina dok iz Vlade javljaju o novim domunđavanjima u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira. Novim bi se zakonom, osim osoba koje nude spolne usluge za novčanu ili drugu korist, prvi put sankcionirali i korisnici usluga, odnosno klijenti. Prostitutka koja ponudi svoje spolne usluge za novac i klijent koji takve usluge zatraži na javnom mjestu bit će kažnjeni novčanom kaznom od jedne do pet hiljada kuna, a oni koji te usluge i realiziraju – i prostitutka i klijent, bez obzira na to gdje ih realizirali – platit će globu u iznosu od četiri do deset milja kuna ili će završiti u zatvoru do najviše 60 dana. Tako veli suho slovo predloženog zakona. Okej, napokon se mušterije neće izvlačiti, što posebno dolazi do izražaja kod provaljenih lanaca visoke prostitucije, kad se potkoženi gadovi (često i znana imena politike i biznisa) nekažnjeno izvlače a žigosane i gonjene ostaju samo cure. Žene koje bez nužde nikad ne ulaze u najstariji zanat. Ljubav se dobrovoljno uvijek daje, samo se iz proklete muke prodaje. Međutim, model prema kojem se prekršajno kažnjavaju i prodavačice seksualnih usluga jednostavno nije fer. Hrvatske ženske udruge su prije dvije godine pokrenule kampanju “Ja sam ZA zakon”, tražeći da se, poput švedskog modela, isključivo sankcioniraju klijenti. Švedska je 1999. donijela zakon po kojem prostitutka nije ni u prekršajnom ni u kaznenom djelu, a klijent koji pokušava ili uspije kupiti njezine seksualne usluge – jeste. Udruge također upozoravaju da ni legalizacija prostitucije nipošto nije rješenje, jer se i dalje temelji na eksploataciji žena. “Prostitucija, legalna ili ilegalna, uvijek je eklatantno nasilje. Prostitutke su žene na rubu egzistencije koje ni na koji drugi način ne mogu prehraniti obitelj. Iako se kao glavni motiv legalizacije uvijek navodi zaštita žena i njihova zdravlja te suzbijanje trgovanja ženama, pokazalo se da trafficking nakon legalizacije upravo počinje cvjetati, da se žene ne kontroliraju jer se, zbog trajne stigme, ne registriraju, a glavni efekt je punjenje državnog budžeta”, upozorava Maja Mamula iz Ženske sobe.

Prije koju godinu u novinama sam pročitao istinitu ispovijest mlade Zagrepčanke, samohrane majke (naravno da đubre kojega se riješila, ne plaća alimentaciju), preko dana odgojiteljice u vrtiću. Pritisnuta kreditima i mizernom plaćom, u strahu da kćeri neće moći osigurati egzsitenciju, otisnula se u noć – nastupa kao striptizeta u poluilegalnim klubovima. Nada se da neće još dugo morati baviti se mučnim honorarnim poslom i još se nada da je ispod neonske perike neće prepoznati netko od mušterija. Neki od očeva što dolaze po klince u vrtić.

Napišite komentar

Filed under Društvo

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s