SANJAJ LIJEPO, EMMANUELLE

“Preminula je u snu”, objavila je novinarima Marieke Verheren, glasnogovornica filmske ikone Sylvie Kristel. Kako bi drukčije i mogla otići žena kojoj milijuni duguju tople snove i slobodu. Diva koja je utjelovila “Emmanuelle”, jedno od najvažnijih djela pop kulture 20. stoljeća, mnogo je više od kraljice raskošne erotske egzotike u rukama redatelja Justa Jaeckina. Kada se 1974. pojavila u mraku filmskih dvorana, dvadesetdvogodišnja nizozemska manekenka Sylvia Kristel u goloj koži Emmanuelle djelovala je nedodirljivo poput Jamesa Bonda. I jednako ubojito za licemjerni, zgrčeni moral. Iza prelijepog porculanskog lica, gotovo divlje ošišane kratke kose i putenog tijela, krila se moćna unutarnja snaga žene voljne da se bori za svaki pedalj samosvijesti. Tjelesne i duševne. Da bespoštedno objavi rat onim lošim momcima, često skrivenim iza dvostrukih religijsko-buržujskih regula, koji bi od tuđe žene pravili tek vreću za istresanje, a od svoje uškopljenu sveticu. U žanrovskom erotskom obrascu kojeg je Emmanuelle franšiza instalirala (četiri filma ove erotske sage vidjelo je 650 milijuna ljudi!) Kristelova je kao popartistička ikona seksa doslovce otvorila put ženskoj emancipaciji. Na fonu tajlandske mistike, po prvi put se u masovnoj kulturi moglo vidjeti prizore i lezbijske ljubavi. Dapače, Sylvia je otvoreno izjavljivala da su joj lezbijske scene puno prirodnije išle.

Prva “Emmanuelle” u Jugoslaviju je stigla sa sedam godina zakašnjenja. Gledao sam je 1981. u sivomaslinastoj uniformi JNA, u Leskovcu, Južna Srbija. Ispred kina u kojem je Carica napokon zavladala, borile su se nepregledne kolone civila i armije. Na mnogu se vojničku stražu tada odlazilo s mišlju na usnulu Sylviu, a bezlični su kasarnski kreveti nakratko letjeli u daleki Bangkok.

Iza blještave pin-up karijere, stajala je odlična glumica i snažna žena. Sa Rogerom Vadimom (“Igra zavođenja”, 1976.) i Claudeom Chabrolom (“Alice ili posljednja eskapada”, 1977.) napravila je fenomenalne uloge, no u većini je redateljskih glava isključivo tretirana kao puki predmet želja. Da je život nije mazio, naprotiv, imala je snage izreći u autobiografiji. U dobi od devet godina seksualno su je zlostavljali stariji muškarci koji su odsjedali u hotelu njenih roditelja. Posljednju filmsku ulogu izvrsno je odigrala 2010. u u filmu Ognjena Sviličića “2 sunčana dana”. Na blesava pitanja žutoidnih hrvatskih novinara o tome kako se osjeća kao bivši seks-simbol, mudro je odgovarala: “Božice ljubavi ili tzv. seks simboli, u svijetu filma jednostavno nemaju posla nakon 35. godine. Svijet showbiza ih pregazi. To je tužna činjenica. Zato je jako važno naučiti cijeniti život nakon toga i pronaći nove načine za osobnu sreću. I nešto raditi, naravno. Sada otkrivam čari kazališnih dasaka što je mnogo drukčije u odnosu na glumu pred kamerama.”

Cijenila je život i žestoko se borila za njega, čak i kad je obolila od raka. Nikada nije imala potrebu plastificirati i zategnuti svoje lice ili štogod drugo na duši tog veličanstvenog tijela. Zaspala je zauvijek u 60. godini. Vječno mlada.

2 komentara

Filed under Kultura

2 responses to “SANJAJ LIJEPO, EMMANUELLE

  1. Ja sam ga gledao u Zagrebu, nakon povratka iz JNA, ali nije me inspirirao za praćenje nastavaka. Ali Chabrolov film mi je bio zanimljiv, i njena uloga i gluma u toj atmosferi su mi ostali u sjećanju.
    Nadam se da će naći mir, kao i mnogi sa životnim putanjama sličnim njenoj.
    (Da sam napisao da smo bili iste godine u istome gradu i to s istim razlogom, moglo se pomisliti da je to film u kojem je glumila Sylvia!)🙂

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s