MALI BORCI ZA VELIKA PRAVA

“Želim pravo da sam izaberem svoju vjeru!” odlučno je viknuo dječarac, nemaš ga šta vidit, manji od Šegrta Hlapića. “Želim pravo na roditeljsku ljubav!” zatražila je curica, visoko podigavši plavi balon. “Želim pravo da znam koja su moja prava!” dodala je druga mudrica a treća ju je zagrlila i kliknula: “Želim pravo imati prijatelja!” Zbor njihovih vršnjaka kao jeka je prihvaćao, i gromko slao u nebo, male zahtjeve za velika prava. Nekako je ugodno bilo usred toga mora iskrenosti i ozbiljnih dječjih želja na središnjem osječkom trgu. Osjetili su to i dva psa stritera, crni i okerasti, te su se sigurno i lijeno ispružili po mramornim pločama, s povjerenjem gledajući u oči malim borcima. Još kad su klinci sa svojim učiteljicama, i nama nezrelim prolaznicima, zapjevali zadrugarski hit Kad se male ruke slože (iz Reljinog i Lovrakovog nezaboravnog “Vlaka u snijegu”, priči o dječjoj zrelosti rođenoj u iskušenju pohlepe, snijega i ljubavi) nije moglo biti boljeg prologa za Festival o pravima djece. Petog studenog su združeni odredi osječkih đaka –iz Centra “Ivan Štark”, osnovnih škola Svete Ane, Vladimira Becića, Franje Krežme, Antuna Mihanovića i Ivana Filipovića, uz pomoć Udruge Breza i Udruge gluhih i nagluhih- održali šarmantnu pokaznu vježbu kao uvod u četvrto izdanje ovoga festivala, kojemu je Osijek ovogodišnja centralna baza. Od 19. do 22. studenog, u gradu domaćinu i paralelno u još sedam gradova (Zagrebu, Rijeci, Splitu, Zadru, Šibeniku, Varaždinu i Dubrovniku) Festival o pravima djece prezentirat će brojne domaće i međunarodne filmske naslove, tematski vezane za djecu. Kako je ponosno istaknula Tatjana Aćimović, umjetnička direktorica Festivala, u CineStarovim dvoranama moći ćemo vidjeti 32 igrana i dokumentarna filma iz 9 zemalja, među kojima će se (u programu za odrasle) naći i prologodišnji Canneski pobjednik, pet najboljih europskih debitantskih filmova godine… Program je obogaćen i nizom praktičnih radionica i predavanja na temu prava djece, stvaralaštva, neprilagođenosti. Krucijalni je podatak da je ovo jedini inkluzivni festival u Hrvatskoj, jer su sve projekcije i aktivnosti prilagođene djeci i odraslima oštećenog vida, odnosno sluha. Primjerice, gluhim je osobama najčešće osiromašeno praćenje domaćih filmova i drugih sadržaja koji se ne titluju. Mala pomoć u obliku titlova može u velikoj mjeri ublažiti neravnopravnost koju gluhe i nagluhe osobe trpe u usporedbi s čujućima. Titlovi posebno prilagođeni za gluhe i nagluhe (npr. neki podaci samo su dostupni čujućima, kao što su glazba, zvukovi, zvučni efekti, povezivanje izrečenoga s likom koji govori…) dodatno im omogućavaju lakše praćenje radnje filma. Na Festivalu će se poseban akcent dati upoznavanju s ovakvim titlovima, te na taj način animirati nacionalne televizije koje emitiraju domaće sadržaje, najčešće nedostupne gluhim i nagluhim osobama; kao i organizatore drugih festivala s filmskim i ostalim audio-vizualnim programskim sadržajem. Udruga Zamisli nositelj je projekta “Slušam, dakle, vidim” kojim je pokrenuto snimanje naracije (opisa radnje na filmu) i titlova (u slučaju stranih filmova), kao oblika prilagodbe filmova za slijepe i slabovidne osobe. Istovremenim puštanjem filma u izvornom obliku, naracije i pročitanih titlova (u procesu sudjeluju glumci) osobama oštećena vida omogućuje se da prate i dožive film kao i bilo tko drugi. “To je korak bliže ravnopravnosti i korak dalje od diskriminacije”, sigurni su iz Udruge Zamisli. Prilagodbu filmova za slijepe osobe volonterski su pomogli vodeći hrvatski glumci predvođeni Goranom Grgićem, koji je i službeni domaćin ovogodišnjeg Festivala. “Hvala svim kolegama koji su nesebično podržali Festival o pravima djece koji i ove godine donosi komad audiovizualnog stvaralaštva osobama koje mu inače nemaju pristupa”, kaže Grgić.

Tema ovogodišnjeg Festivala je različitost. “Različitost je zajednička baš svima”, jezgrovito objašnjava Lora Vidović, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku. Svim festivalskim aktivnostima želi se potaknuti razumijevanje i uvažavanje različitosti, sadržano i u Konvenciji o pravima djeteta. Vidovićeva govori o ranjivosti mladih bića, podsjeća da su djeca među najzastupljenijim žrtvama brutalnog svijeta. Hrvatska ima problem i teških sudbina djece u izoliranim, otočkim ili zabačenim kontinentalnim sredinama. Zatim, osobito su na udaru djeca pripadnici nacionalnih manjina koja često trpe izravnu diskriminaciju. Vidovićeva nas poziva da ne zaboravimo brinuti o njima – prezrenima, udaljenima ili zaboravljenima. U tim je nastojanjima bitka ovog malog Festivala već sad donijela grandiozne pobjede.

Napišite komentar

Filed under Društvo, Kultura

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s