MARIJANOV VJEČNI KAPITAL

Gazda Marijan kao da je protagonist filmova Franka Capre. Gledali ste, vjerujem, neku od tih starih remek-bajki. Ono, kad se milijunaš, negdje oko pola filma, preobrati i dosegne mudrost spoznaje da pare možda vrte gdje burgije neće, ali da će nam malo toga trebati tamo daleko, gdje već nestajemo kad se posljednji film završi. Da “u grob ništa ne nosiš” (“You Can’t Take It with You”, 1938.) ispričao je Capra onim neponovljivim dirljivo-podsmjehnutim stilom, govoreći o magiji čovjekoljublja, štiteći slabe i ugnjetavane, hrabreći njihove tvrde male želje da opstaju, usprkos svemu. Možda se Capra danas čini holivudski naivnim, ali stoput mi je draža ta djetinja plemenita naiva od onih nezainteresiranih analitičara koji u predatorskom liberalizmu vide povijesnu nužnost. Istina je da su okolnosti današnjeg bešćutnog kapitalizma daleko nadmašile one iz Caprinog vremena. Kako biti čovjek a ne izrabljivač, postalo je pitanje na kojeg sve manje ljudi ima prave odgovore.

Marijan Filipović (78) oduvijek se borio da bude čovjek, ono “kaprijansko” preobraćenje nosi u sebi od pamtivijeka. Što bi drugo i moglo postati od dječaka koji je 1952. napustio dom, sedam dana putovao iz rodnog Travnika do Čabra u Gorskom kotaru. Praćen sa tri konja samaraša, više pješice nego na konju, u potrazi za poslom. I kao iz nekakve Andrićeve kronike, ruke su ga na vrh izvukle i vjera u rad, a ne pohlepa. Četrdesetak je godina tesao Filipović svoj imetak, da bi tranziciju dočekao ne kao parazit i pljačkaš novoga kova, nego kao marljivi ulagač u budućnost – kako svoju, tako i ljudi koje je zapošljavao. Filipovićeva današnja tvrtka Fininvest među najvećim je prerađivačima drva na području bivše Jugoslavije, veliki dio stanovnika Čabra zaposlen je u njegovim pogonima. I ovih dana se dogodio bum, nešto što hrvatskim tajkunskim svežderima mora da izgleda kao fatamorgana. Najbogatiji poduzetnik Gorskog kotara, jedan od pedeset najbogatijih Hrvata, odlučio je svoje bogatstvo podijeliti svojim radnicima i sugrađanima. Svu svoju privatnu imovinu i tvrtke prenijet će u vlasništvo zaklade “Marijan Filipović” koju je osnovao prije osam godina s ciljem pomaganja čabarskom kraju.

“Svatko čini kako je odlučio u svome srcu. Ja sam tako odlučio jer me to usrećuje. Smatram da je najveća sreća u dijeljenju jer ono što je moje, mogu darovati i drugima dati, a da nikoga time nisam oštetio”, kaže Marijan Filipović. Čovjek koji je, poput čarobnjaka drvodjelje, od tisuća stabala istesao ogromno srce, podijelivši ga s bližnjima. I osigurao se zauvijek – taj kapital niti jedan burzovni krah ne može uništiti.

 

Napišite komentar

Filed under Društvo

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s