TABLET NA PLATFORMI BOLI

“Vidio je u bolnici kod drugog djeteta tablet. I dobio ga je, uzeli smo ga na rizik u Velikoj Gorici za 600 kuna i to ga je razveselilo. A ja ću ako treba biti gladna kruha”, kaže Zlatica Zec, nezamislivo hrabra žena. Nije ovdje riječ o majčinskom ispunjavanju hirova razmaženog djeteta (kako bismo brzopleto mogli zaključiti) nego o očajničkoj svakodnevnoj borbi za život osmogodišnjeg Nine. Na portalu net.hr objavljen je isječak (turobni slice of life) majčinske bitke, i žestokih napora svih ukućana brojne obitelji Zec, da njihov Nino dane probdije uz što manje boli a da mu nježno djetinje dostojanstvo ostane uspravno i stisnutih zubi.
Možemo li doista pojmiti -dok histerično obilazimo shopping centre birajući platforme i dizajne svojih gadgeta- što znači ovaj tablet na postelji dječaka bolesnog od karcinoma jetre, uređaj doslovce plaćen kruhom kojega su se drugi u kući Zec odrekli. Ili, mogu li oni zlatom optočeni crkveni inkvizitori koji bi i ovakve duše najradije zgrabili pod svoju šapu neobrazovanja, mogu li spoznati kakve iskre žudnje za znanjem pršte iz Nininog izmučenog tijela. Dječak već dvije godine nije bio u školi, a od svojih osam godina života, pet je proveo u patnji, pod kemoterapijama i u bolničkim krevetima, nakon prve runde liječenja tumor mu se opet vratio. Kako li su samo minorne i mizerne bitke za gradonačelničke kandidature ili stranačka podmetanja, ucjene i kabinetska borba za opstanak, pred stvarnim, nadčovječanskim hrvanjem porodice Zec sa životnim nedaćama. Obitelj sa šestero djece iz sela Brežane Lekeničke, život nikada nije mazio. Otac Mišo jedini je hranitelj, radnik u Čistoći, s plaćom od 3.000 kuna. Nakon pet sinova, prije pet godina im se rodila i kći Lucija, njihova “sreća”, kako je svi ukućani zovu. No, iste je godine stigao i gadan udarac – Nini je dijagnosticiran maligni tumor jetre. Za obitelj Zec počela je neravnopravna borba za svaki dan nade, borba koja bi mnoge slomila.
“I dan-danas kad ide na kemoterapije ne da mu se, nema volje, ne može više ni gledati bolnice i uvijek me pita: ‘Mama, kad ću ja biti gotov? Kad ću normalno živjeti? Ja bih išao u školu.’ On samo želi normalan život”, priča Zlatica o željama svoga Nine koji mašta da jednoga dana bude bagerist.
Zlatica navodi da su joj puno pomogli udruge Krijesnica, Krugovi i Ljubav na djelu, te direktor prijevoznika Autopromet Sisak, koji joj je dao kartu za autobus do Zagreba, dok god se Nino liječi. U svome jadu ova nesalomljiva žena ne zaboravlja ni tegobe drugih obitelji, koje je upoznala po bolnicama: “Nadam se da će se u Klaićevoj odjel proširiti da bi majke koje imaju manju djecu i bebe, kao što sam ja imala, mogle biti s njima. Nadam se da će udruga Ljubav na djelu uspjeti u tome što pokušava već godinama – proširiti treći kat. Ja sam htjela biti s njim kad je imao tri godine jer nisam znala hoće li zaspati ili neće, hoću li ga ostaviti uplakanog. To je jako važan i težak dio. Ako ja nisam mogla, da barem u budućnosti majke to mogu.”
Iako su nošeni strašnim iskušenjima, među članovima obitelji Zec vladaju predivne spone ljubavi i uzajamne potpore. Koliko smo puta čuli za suprotne primjere, kad se iz čiste obijesti javljaju nasilje i netrpeljivost a gramzivost izludi život začas i razori sve što stigne. Obitelj Zec se za mikrone svoje nade bori čistom ljubavlju. Divna, tužna, ponosna misija.

Napišite komentar

Filed under Društvo

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s