IMITACIJA ŽIVOTA

Jadno zvuče prijetnje inkvizitorskih epigona, debelo zaštićenih iza bedema zlatnih oltara. Umjesto što siju netrpeljivost, trebali bi ispočetka pročitati priču o Djetetu koje iskupljuje Svijet. Ili, ako ih mrzi kvariti svoje odnarođene kardinalske i biskupske oči na evanđeljima, možda da pogledaju neki film. Ima, bogme, filmova biblijskih dubina. Za gledanje filmova njima alata ne fali – od ljupke gadgeterije do ekrana u sjedalima po luksuznim terencima i golemih plazmi po mramornim dvorovima. Elem, ako se dosađuju naši vajni crkveni lordovi, ili dok imaju pauzu u pohlepnom nastojanju da Hrvatsku preurede u polje stalnog križarskog rata, predlažem da si puste “Imitaciju života”, remek-djelo Douglasa Sirka iz 1959. Barem finale, u kojem je dosegnuta takva gusta groznica duše i dodir onostranog Spasenja, kakve su okađeni crkveni baruni odavno zaboravili. Dok gospel kraljica Mahalia Jackson pjeva moćnu, razarajuću “Trouble of the World” (Uskoro ću završiti s nevoljama svijeta / Putujem kući da živim s Gospodinom), bijeli vranci vuku crnu kočiju s posmrtnim ostacima tamnopute služavke Annie. Kroz kordon policajaca i novinara (jer, Anniena poslodavka je filmska diva Lora Meredith koja radi karijere zanemaruje vlastitu kćer Susie) uz krike se probija Sarah Jane, Anniena kći, mulatkinja koja se sramila svoje majke i vlastite rase. “Nisam tako mislila, majko, žao mi je… Volim te”, jeca Sarah Jane, lica uronjenog u vijence od bijelih ljiljana. Biblijski je opor i uznosit Sirk dok priča o grijesima i oprostu, suzama razmetnim i suzama bola, razdorima i ljubavima između roditelja i djece, slobodi i gaženju tijela, prokletstvu i pomazanju…
Ali umjesto takvog tankoćutnog pastirskog bdijenja nad čovjekovom dušom, hrvatskim crkvenim prelatima ogrezlim u borbu za materijalno (ista Milanovićeva Vlada na koju kardinal Bozanić sipa antisotonsko drvlje i kamenje, za iduću godinu je povećala iznos Katoličkoj crkvi za čak 122 milijuna kuna, s ovogodišnja 253 milijuna na 375 milijuna kuna!) puno je lakše izbaciti pandže rigidne manipulacije. I zabadati nos u školstvo i obrazovanje, tražeći povratak u srednji vijek, u zemlji koja je, barem na papiru, još uvijek laička država. Sve u ime lažnog dušebrižništva za čistoću dječice.
Dijeleći anateme iz svog autističnog grimiznog bogatstva (hollywoodska raskoš nove biskupske rezidencije u Osijeku, na primjer, smještena je točno preko puta prihvatilišta za beskućnike, da ubogi imaju na čemu oči pasti) visoki kler je posve napustio narod kojem i dalje samo cinično folira. Da nije tako, potrudili bi se i ponovo prolistali iskonsku Bibliju. Ondje ima više nego dovoljno održivog razvoja. Jer, u svima nama, nevjernicima i vjernicima, tinja neka vjera, tlapnja, nada, šta već, da ćemo jednom otići tamo daleko na počinak, a grijesi će nam biti isplaćeni. Priča o nejakom Djetetu koje se rodilo zbog te naše utopije, jedna je od najljepših priča ikada stvorenih.

Napišite komentar

Filed under Društvo, Religija

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s