MASTERCHEF ŽELJAN LJUBAVI

“Uvijek postoji izlaz, jer na kraju tunela u svakoj situaciji je svjetlo”, gordo je uvjeren Marko Fiket. U tog su 27-godišnjeg mladića optimizam i samopouzdanje nesalomljivi poput najkvalitetnijeg čelika, jer u svom je kratkom životu trpio samo udarce, gomilu podlih udaraca.
“Ponosan sam da sam školu završio, jako mi je to važno za samopouzdanje. Uporan sam, imam svoj stav i vjerujem da ću se ostvariti u životu kao čovjek, suprug, otac i radnik”, iznio je Marko novinaru Novog lista svoj skromni popis želja, za njega kozmički prevažnih. Nisu to blještavocrveni ferrariji, skijanja u Aspenu i Gstaadu, ili veze s Victoria’s Secret modelima… Nego, male iskre čežnje za kojima se ovaj mladić zlopati, rudarski bori i ako ih osvoji, budite uvjereni da bi ih čuvao do posljednjeg daha: ženu, djecu, posao, dom. Ništa od tog sna još nije imao Marko, beskućnik s trenutnom adresom u riječkom Prihvatilištu “Ruže sv. Franje” na Kozali.
Kao bebu su ga u Koprivnici ostavili biološki roditelji, a posvojitelji kojima je dopao šaka (jer, nije to bila ljubav nego sadizam) iživljavali su se nad nesretnim dječakom, zanemarivali ga, nazivali kopiletom, tjerali na težak fizički rad i da kleči na soli. Od posvojitelja je bježao te je mučno djetinjstvo provodio uglavnom u domovima za nezbrinutu djecu po cijeloj Hrvatskoj. Zbog svoje osjetljivosti i povučenosti trpio je šikaniranja ostale djece. “Tražio sam samo malo pažnje i ljubavi, a najčešće nisam dobio ni mrvice od svega toga”, kaže Marko. Usprkos svim nedaćama uspio je završiti školu za kuhara, na žalost posrnuo je i otišao stazama kriminala pa je tri godine proveo u zatvoru u Gospiću, zbog čega se danas gorko kaje. “Naučio sam cijeniti slobodu, ne samo ovu izvanjsku nego i unutarnju, koja mnogima nedostaje pa podižu ruku na sebe, ponajviše zato što ih muči obiteljska situacija, odnosno nedostatak posla dok njihova djeca ovise o njima, a kojima je taj čovjek, bio u zatvoru ili vani bez posla, i dalje uzor kao otac. Uvidio sam da svaki čovjek ima neki njemu svojstveni križ koji nosi”, mučnom zrelošću niže ožiljke svoga kratkog životnog iskustva.
Životni san mu je raditi kao kuhar, a kako veli, praksu je žestoko odradio u zatvoru, kuhajući za više od stotinu ljudi. “Zatvorska hrana, barem u Gospiću, ne razlikuje se od one koja se koristi u domaćinstvima, jer je raznolika i ovisi o godišnjem dobu. Pripremao sam sve i svašta, mahom jednostavna jela. Inače, u zatvoru je rad spas, jer vrijeme brže i ispunjenije prolazi i ne razmišljaš o problemima… Kuhanje je moja ljubav od malih nogu i kada bi mi netko pružio priliku da radim taj posao, imao bi zahvalnog, odanog i kvalitetnog radnika”, kaže prekaljeni masterchef Marko, željan toplih obroka ljubavi.

Napišite komentar

Filed under Društvo

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s