STID ZA CRKVENE FARAONE

Imaju li pojma zabludjeli faraoni Katoličke crkve u Hrvatskoj gdje je uopće Ruanda i ubogo selo Kivumu? I vide li išta drugo osim paranoične želje da do kraja sve podčine pod ustajale mantije? Za Afriku su eventualno čuli kao urednog opskrbljivača dijamanata za njihove blještave kostime. No dok glavinjaju od bijesa ne bi li što više dječice preventivno izudarali krampusovim šibama, da ne ogreznu u grijeh zdravstvenog odgoja, ti glavešine s vatikanskim pečatnjacima ne znaju što je istinski nauk vjere. I što je mučno tesanje školstva u prašini bijede odavno žrtvovanog afričkog kontineta. Između duhovnih pastira kao što je fra Ivica Perić i svih ovih silnih benedikta, bozanićevaca, srakića i drugih pozlaćenih kumira s mrenom moći na očima, galaktičke su daljine. Fra Perić, ravnatelj Centra Otac Vjeko u Kivumu, doista dijeli nesebično znanje, obrazujući tamošnju djecu za krojače, stolare, zidare, električare, zavarivače i vodoinstalatere. Fra Perić je i inicijator prikupljanja sredstava za izgradnju srednje škole u selu (o čemu sam već pisao u travnju, kada je izgradnja počela) a pridružio mu se i osječki bračni par, novinari Maja Sajler Garmaz i Željko Garmaz, uključeni u Humanitarnu udrugu Srce za Afriku.
I sad, ovih dana iz tog toplog Srca dođoše fantastične vijesti. Znajući da je jedan od najboljih djevojačkih zborova Hrvatske, osječki Ansambl Brevis, dobio poziv za nastup (21. siječnja 2013.) u prestižnom Carnegie Hallu u New Yorku i da za to važno ali skupo putovanje na sve načine Brevisice prikupljaju sredstva, iz Udruge Srce za Afriku namjerili su pomoći. “Odlučili smo djevojkama iz Vokalnog ansambla Brevis, uručiti 100 komada slika napravljenih neobičnom tehnikom – ljepljenjem kore drveta banane. Djevojke slike mogu ponuditi na humanitarnoj prodaji i tako si osigurati jedan dio potrebnih sredstava. Slike su izradili učenici strukovne škole Centar Otac Vjeko u Ruandi. Budući da brojni Osječani kao i Grad Osijek već godinu dana nesebično pomažu naš projekt izgradnje srednje škole u Kivumuu u Ruandi, djeca iz Kivumua odlučila su se na ovaj način izraziti svoju zahvalnost”, ističu u udruzi.
Moćna lekcija o iskonskim klicama čovjekoljublja. Kad daruju bogati, bez obzira na dobre namjere, uvijek je to i svojevrsno ispiranje savjesti. Kad siromašni daruju, onda je to plemenitost dostojna oltara.

Napišite komentar

Filed under Društvo, Religija

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s