PATRIKOV TEATAR POTLAČENIH

Ima jedan pulski dječak, tek sedamnaestu navršio, a već je zreliji od Sokrata. Ne dosađuje se, ne pušta dane da propadaju, ne luta besciljno, ne robuje jeftinim a lažnim uspjesima, ne bavi se virtualnim linčovanjem po fejsu, niti stvarno prebija glave drugih vršnjaka, školu i porodicu shvaća kao osnovne ćelije civilnog društva. Društva kojem želi sve najbolje i spreman je boriti se za to. Kroz plemenito osjećanje umjetnosti koja nije šupljoglava forma nego akt svijesti, voljan je analizirati bolne točke zapuštene zajednice. Prije svega govoreći o problemima vlastite generacije, ali i odraslih, posebice onih ogrezlih u apatiju. Ne zaboravljajući ni mračne taloge prošlosti koja ne prestaje trovati ovaj komadićak svijeta. Nagon društvenog angažmana (posebno istančanog u zaštiti potlačenih) vrije u Patriku Laziću odavno, još je u osnovnu školu išao.Tada je za alat svoga djelovanja izabrao kazališni format – režirao je predstavu “Dnevnik Anne Frank” i zajedno s kolegama izveo je na Dan sjećanja na holokaust. Upisavši se u gimnaziju, Patrik je u školi osnovao dramsku grupu a polaznik je i Dramskog studija Istarskog narodnog kazališta. Kao redatelj i autor teksta (uz Manuelu Krakar) u kazališnoj produkciji postavio je “Priču o Luki i Tinu”. Dakako, nije riječ o pukom tinejdžerskom eskapizmu nego o priči koja prati čemeran život u Domu za nezbrinutu djecu. Za razliku od prevladavajuće nojevske navike u Hrvatskoj, Patrik ne zabija glavu u pijesak, nego širom otvorenih očiju bilježi nepravdu oko sebe.
“Odlučio sam ispitati odnos našeg društva prema homoseksualnim manjinama”, priča Patrik u Glasu Istre o problemu koji ga muči i o kojem želi napraviti novu teatarsku oazu za još jednu potlačenu skupinu. “Počeo sam prije šest mjeseci kada se u novinama dosta pisalo o napadu na Trešnjevci na dvije mlade lezbijke. Počeo sam pisati svoj tekst baziran na istinitim događajima, doživljajima homoseksualaca, komentarima i člancima iz novina…” No, iako uživa podršku roditelja, kolega i mnogih profesora, Patrik je iznenada naletio na podli udarac nerazumijevanja. Smatrajući valjda temu homoseksualnosti nečim nakaradnim, ravnateljica gimnazije prvo je zatražila tekst na uvid, a zatim zabranila daljnji rad na predstavi. “Kratko i jasno mi je rekla da se projekt odbija. Tema je, rekla je, apsolutno neprimjerena za gimnaziju”, opisuje Patrik reakciju ravnateljice. Dotičnoj zaslijepljenoj “prosvjetnoj radnici” bi valjda normalno bilo da se radi predstava o zalijevanju maćuhica ili o brojanju ovčica, primjerenija nevinoj, pastoralnoj zemlji kakva je Hrvatska.
Patrikova momčad, uvjerena u svoju misiju, nije posustala. Iako od njih 18 samo troje, uključujući i Patrika, ima apsolutnu podršku roditelja. Pulska udruga Čarobnjakov šešir ustupila im je prostor za probe, a kazalište Dr. Inat i redatelj Branko Sušac uskočili su kao partneri te će im omogućiti logistiku za premijeru, planiranu za ožujak. Tako će nova priča o ugnjetavanju, nastala iz Patrikove stvarnosti, naći scenu s koje će hrabro govoriti. Vjerujem da ćemo još puno čuti o Patriku Laziću. Naravno, ostane li uopće u ovoj zagušljivoj zemlji.

2 komentara

Filed under Društvo

2 responses to “PATRIKOV TEATAR POTLAČENIH

  1. Jess

    Smatram da nije u redu što je ravnateljica odbila i zaustavila projek, no isto tako bi bilo u redu da ženu upoznate ili barem razgovarate s njom prie nego što svoje predrasude javno objavite na internetu kao i drugim masovnim medijima. Svatko ima razloge za ono što radi i ako Vas (osobno), ali i druge zanimaju razlozi ravnateljice, pitajte je da ih objani. Ili još bolje, pustite Patrika i nju neka to sami međusobno razrade jer znam da ona nije nerazumna žena.
    Patriku svaka čast na ovome što radi, ali smatram da je nepotrebno ravnateljicu uvlačiti u ovo. I sami ste rekli da je on član DSINK-a tako da sam uvjerena da bi prostor za svoju predstavu uspio dobiti bez obzira na školu. Između ostalog, dovoljno je snalažljiv, kreativan i uporan stoga smatram da ga manjak prostora ne bi nikako zastavio u cilju da otvori oči Hrvatima.

    • Davor Špišić

      postovana,
      kao prvo zahvaljujem na Vasem citanju. moram reci da pisci blogova nisu novinari, odnosno niti su obavezni niti je to obicaj kontaktirati i suprotnu stranu. pisci blogova, dakle i ja na blogu Civilka iznose vlastito stajaliste o odredjenim problemima i pojavama u drustvu, dakako potpisano punim imenom i prezimenom, i time otvaramo platformu da se sve strane ukljuce u raspravu, iznoseci svoja stajalista. ravnateljica spomenute skole (koje su vec same po sebi mjesta javnosti) propustila je priliku da u skoli dozvoli rad na predstavi koja se bavi iznimno vaznim drustvenim problemom i to je po mom misljenju velika steta.
      srdacan pozdrav
      Davor Spisic

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s