SLOBODA GRGE ČVARKA

Grga Čvarak je, po mjerilima zagušljive netrpeljive zajednice, asocijalan tip. Njima se čini da je sam Đavo ušao u tog dječaka. Zato ga žele naučiti pameti. Elem, dok interventna inkvizitorska družina na sceni pokušava istjerati različitost iz Grgine glave, klinci u publici zdušno ih ismijavaju. “Dobro je”, pomislio sam, osluškujući male susjede u svom redu. “Ima nade…”
Hitoidna, maštovita, turbozabavna, ritmička, glumački izgarajuća, zaljubljena u moć igre, snagu tijela i jezika. Sve je to predstava “Grga Čvarak”, najnovija premijera Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku, koju je prema motivima pjesme Ratka Zvrka napisala i režirala Tamara Kučinović. Predviđam joj gomilu izvedbi, nesebično uzvraćenu ljubav od publike i haranje po festivalima. No, kao i sva rijetka održiva blaga našeg svijeta na izdisaju, “Grga Čvarak” nudi izobilje odgojnih napora, pouka za pamćenje. Da se razumijemo, Tamara Kučinović (kao, onomad, ni daleki joj uzor John Ford) ne šalje deklarativne poruke nego pravi predstave – o ljudima i životinjama. Baš zato, njena nenametljiva ekologija civilnih duša zaskoči vas začas, da vas nikada ne napusti. Iz malenog horizonta “Grge Čvarka” struji gusta energija odrješite borbe za slobodu pojedinca a protiv bezlične ubrložene gomile, nesposobne za prihvaćanje bilo kakve posebnosti. Sredina u kojoj raste Grga, taj zaljubljeni desperados, zlobna je i začahurena, desetkovala je čak i jezik – svodeći ga na sirove slogove i primitivne poluriječi, dovoljne za opanjkavanje, nedovoljne za smisao. Jedino je Grgin nemir sposoban pustiti jezik u avanturu i proizvesti poeziju. Zato ga ne podnose. Namjeravaju izbiti mušice iz njega, privoljeti ga vjeri mase. U tome ne biraju sredstva: crna, nadripopovska ili bijela, šarlatanskih psihića. Svi će se oni s guštom oboriti na preodgoj Grgin. Bezuspješno, jer dječak je svoj. I tako treba da bude, za vjeke vjekova. Samo na taj način društvo može poći naprijed.
“Postoji nešto u ljudima što ih tjera da se prilagođavaju okolini. Često se nađemo u situaciji gdje kažemo suprotno onom što mislimo ili ono što mislimo pokušavamo bar malo ublažiti jer bi nam se moglo dogoditi da budemo isključeni ili ismijani. Međutim, ima među nama i onih kojima ne nedostaje hrabrosti (ili ludosti?), onih koji se usuđuju biti drukčiji. Takav je i naš Grga Čvarak”, piše dramaturginja Maja Sviben u programskoj knjižici. Točna dijagnoza divne male misije Dječjeg kazališta: podići skromni spomenik svima onima koji se usude biti drukčiji. Od malih nogu.

Napišite komentar

Filed under Kultura

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s