IKONE CARA IVANA

Na Ivanovim grudima odnedavno blista i orden Svetog cara Konstantina. Lijepa su priznanja, raduju čovjeka, ali jedva mogu razbiti skorene upljuvke poniženja, nataložene na obrazu. Varaždinac Ivan Hiti zbog svoje je službe ljudske, u Hrvatskoj trpio samo zlurade udarce. Zato mu je priznanje patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja ovih dana stiglo kao melem.
Kad se na našim pustopoljinama 1991. iznjedrio još jedan BBB-rat (bratoubilački, balkanoidni, barbarogenijski), profesor Hiti je radio na mjestu pročelnika odjela za školstvo, kulturu, sport i tehničku kulturu tadašnje zajednice općine Varaždin. Prije toga, uz diplome strojarstva i pedagogije, gotovo 20 godina predavao je u varaždinskim srednjim školama. Odlučio se suprotstaviti zlu koje se valjalo, braniti ono malo pravde što je još preostalo na čovječjim plećima. Poput starozavjetnog junaka vesterna, bio je svjestan da ponekad moraš uzeti pušku i sudjelovati u ratu, toj pogubi ljudske naravi, ali da se i u tom drastičnom stanju ne moraš odreći posljednjih mrva ljudskosti. Profesor Ivan dobrovoljno se prijavio u Hrvatsku vojsku, kao i niz njegovih bivših učenika, ono Ćopić da ga u romane stavi, gdje sa svojim orlovima rano leti u bitke za slobodu. Ali fukare s maskirnim činovima prvo su tjerale Ivana, da im ne treba jer je preobrazovan! Valjda su mu odmah u očima pročitali da neće taj rekvirirat videorekordere i frižidere po zgarištima i kundačit “sumnjive” starce kad to domovina zatraži. Naposljetku ga, na jedvite jade, warlordovi upisaše pod šljem a profesor Hiti se za put na front opremio netipičnom prtljagom: “Prije nego li sam se prijavio na dužnost, u varaždinskoj sam knjižnici kopirao izvatke iz ženevskih ratnih konvencija. Bio sam odlučan u namjeri da vojnike u 104. brigadi naučim pravilima ratovanja.” U svjetonazoru profesora Ivana rat je krajnja, strašna nužda, posljednje sredstvo za vitešku obranu najbližih. U vizijama mnoge đubradi rat je bio i ostao tek dobrodošao alat za osvajanje teritorija, razbojništvo, sadizam, kukavičluk, šverc, pohlepu i naplatu dugova. Stigavši u Bjelovar najviše se posvetio brizi za mrtve i ranjene. Od vlastite ušteđevine (“Supruga se hvatala za glavu i govorila mi da ćemo biti gladni”, iskren je Hiti) 14 hiljada njemačkih maraka je potrošio za nabavku jednog vozila za bjelovarsku Hitnu pomoć, a kupovao je i hranu za izbjeglice. Na pakračkom terenu 1992. ostao je osupnut kada je vidio kako svud naokolo izrešetanog vladičinog dvora i pravoslavne crkve, leže razbacane vrijedne ikone, knjige, slike i drugi dragocjeni predmeti. “Kao veliki ljubitelj umjetnosti i književnosti, nisam to mogao gledati. Sve te brojne umjetnine bile su razbacane posvuda, a po njima je padao snijeg. Cijelo vrijeme sam razmišljao o tome da kad uništiš neko umjetničko djelo, više ga nikad nitko neće moći stvoriti ponovno”, kaže ovaj časni čovjek. Zapovjednik je ostao gluh, ta šta ga zabole za šaku tamo nekih srpskih drangulija, cinično obrisao Ivana, rekavši mu da je budala. Profesor je iskoristio svoj trenutni čin (bio je pomoćnik zapovjednika za informativno-propagandu djelatnost) i na svoju ruku organizirao nekoliko vojnih i civilnih vozila te pomoć dvojice zaposlenika zagrebačke Nacionalne sveučilišne knjižnice. Opasna akcija (crkva je bila i minirana) spašavanja vrijednih umjetnina trajala je dva dana. Kulturna dobra iz pravoslavne crkve u Pakracu prevezena su u NSK u Zagrebu gdje su i danas pohranjena. Točnije, trebalo bi da su tamo, ako nisu nestala negdje na bjelosvjetskim kolekcionarskim stolovima. U zemlji bezakonja, sve je moguće.
Kad se Hiti vratio u Varaždin, počela je odmazda. Ekspresno je demobiliziran ali mu je onemogućeno da se vrati na staro radno mjesto u općinu. Đubrad mu je otvoreno rekla da je “popušio Srbe” i da zaboravi kako će ikada više dobiti posao u Varaždinu. “Vrijeđali su me i govorili: ‘Ti si spašavao srpsko blago!’ a ja sam im odgovarao: ‘Nije to samo srpsko već ljudsko i svjetsko blago'”, prisjeća se danas profesor Ivan Hiti, čovjek na čijim carskim grudima odvajkada svjetluca nesebičnost.

Napišite komentar

Filed under Društvo, Politika

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s