YANKEE NA BALKAN-PROPUHU

U posljednjem tekstu (od 24. veljače) okačenom na blog Zablogreb, Amerikanac Cody Brown već u naslovu duhovito vapi: “Lunchtime: eat or die!” I dalje ga duhovitost ide dok opaža kako se u Hrvatskoj tajmingu za ručak daju gotovo idolatrijska značenja. “Hrvati shvaćaju vrijeme ručka mnogo ozbiljnije od Amerikanaca”, piše Cody.
Zaista, ako je u Hrvatskoj išta sigurno, onda je to da se od 13 do 16 sati mora ručati i to ne nekakav snack, ne nešto s nogu. Brate, ako se i ne stiže kući, nego si prisiljen klopnuti u nekom od fancy-restorana, krčmi, zalogajnica ili špelunki pred sanitarnim zatvaranjem, to se mora sjest ko čovjek. Zagrabit pošteno kašikom u prvom levelu, pa malo gucnuti, pa sačekati drugi level s kakvom mesinom na ražnju… I nema te korporacijske izrabljivačine koja bi tom ritualu mogla doskočiti. Sjećam se jednog kolege koji se nikad nije dao osobito smetati što radi u dnevnim novinama, odlazio bi lijepo kući, ručao u blaženom miru, još dremnuo na kauču, pa natrag u redakciju. Neće novine pobjeć.
Inače, 33-godišnji Cody Brown Amerikanac iz Kansasa, na tamošnjem Sveučilištu upravo završava doktorat iz političkih znanosti s temom Domovinski rat! U Zagreb se doselio prije godinu dana zbog ljubavi prema Splićanki Silvani, s kojom se oženio i ima kćerkicu Maru. Honorarno podučava engleski, a uskoro će početi raditi kao profesor engleskog na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. O svojim američko-hrvatskim paralelama, baveći se ekonomskim, političkim i kulturalnim temama, piše živopisan blog Zablogreb (zablogreb.blogspot.com) koji ima sve više pristaša. Od početka godine nakupio je preko 200 tisuća pregleda stranice. “Prije nego što sam upoznao Silvanu, kao većina Amerikanaca mislio sam da je Hrvatska negdje blizu Rusije. Znao sam da je tamo bio rat. I to je bilo otprilike sve. Kako je tema mojeg doktorata Domovinski rat, svojim blogom sam htio pokazati da Hrvatska nije samo to. Istu poruku nastojim poslati blogom ostalim Amerikancima i na neki im način pričama o svakodnevici i životu ovdje promijeniti sliku Hrvatske koju su imali na prvu”, objašnjava Cody u interviewu za T-portal.
Za pisanje bloga inspirirao ga je genijalni srpski pisac Borislav Pekić: “Nastao je iz želje da razumijem život i ljude u Hrvatskoj. Jednom prilikom poklonio sam svojoj supruzi knjigu Borislava Pekića, zbirku eseja koje je pisao iz Londona. To su većinom bili tekstovi o razlikama između zapadnjaka i ljudi s Balkana. Ta me knjiga inspirirala da i sam pišem na temu razlika Hrvatske i Amerike.”
U nizu svakodnevnih, lucidnih opažanja životnih markera svoga novog, ljubavnom romansom izabranog prostora, Cody je, na primjer, sjajno uočio balkanski mitski strah od – propuha! Ako je ručak hedonistički tabu koji se ovdje nikad ne krši, onda je paranoja od propuha nešto najužasnije. Atavistički strah kojega se ljudi koji stanuju na Balkanu groze više od nuklearnog udara. “Ne otvaraj prozor, ubi me propuh!” ovdje je mantra kojoj se vjeruje, od koje se gine. Samo da se ne provjetrava, biće sve u redu i živjet ćemo vječno.

Napišite komentar

Filed under Društvo

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s