FAKIN ŠIT DEVEDESETE

“Ma, jebite se, Devedesete, i vaša priča je gotova / I dabogda se nikad ne sete svih ovih protuva i skotova…” Eh, lijepo je to Đole Balašević iz duše odrapio, ali pjesma nažalost ne vrijedi. Ugasila se kao utopijska mantra. Jer, posve je sigurno, strmoglavljujemo se natrag u olovne godine pune olova i volova. Zemlja bezakonja ima jedan jedini kurs: punom parom unatrag. Ovdje se stalno film vrti unatrag, da se ukenjaš od nijeme zabave.
Evo, Zdravko Mamić. Crni retro do kamenog doba. I kad s Dinamom derneči na zagrebačkom aerodromu u razderanoj plavoj polo majici, on nosi crnu košulju – svoj pravi dres za poniženja, maltretiranja i gaženja. Treba li podsjećati, onda ajmo još jednom: on je takav odvajkada. S parama u džepu i rasizmom u primozgu. Mediji su ga stvorili i gladili, suci i policija nikad ni dotaknuli. Prvi put kad je Mamić nekome u lice hračnuo uvredu da je “đubre” i da će mu se napit krvi, ili kad je imao homofobne ispade mržnje, mediji su morali ugasiti kamere, istoga časa zaboraviti barabu, a institucije koje za to primaju plaću, morale su obaviti posao – kazniti rušitelja zakona i uljuđenih normi. Ali mediji se ovdje hrane “pitoresknim” i “kontroverznim” tipovima koji nastupaju u “živopisnom stilu” i zato proizvode medijsku platformu za male i velike fašizme. I opet su kamere pohrlile pred zatvor u kojem je El Maminjo (kako mu mediji i dalje mazno tepaju) proveo noć i opet pedantno zabilježile svako slovo o njegovom ljubljenju parketa po kojem je hodala dobrohotna sutkinja. Mamićevo najnovije rasističko brojanje srpskih krvnih zrnaca ministra prosvjete Željka Jovanovića, samo je jedan od njegovih brojnih alata destrukcije i obrta love. I nikako nije iznenađenje, jer iza njega je podulji staž nasilja. Sjetimo se: fašizam uvijek isklija prvim šamarom po obrazu drukčijeg, prvim razbijenim izlogom, prvom izjavom da “homoseksualci nebi mogli glavom na kopačku…” A završava milijunima pogromljenih žrtava.
Skaredna mi je Mamićeva isprika u interviewu za srpske novine Informer: “Želim se ispričati Srbima i objasniti da nisam htio vrijeđati srpski narod. Izuzetno poštujem vaše ljude. Cijenim Srbe i ispričavam se svima koji su se možda pronašli u mojim riječima. Pa, ja imam više prijatelja u Srbiji, nego cijela hrvatska vlada zajedno. Neka srpski narod bude miran, želim im svako dobro…” Ono, sprašiš nekom metak u potiljak pa kažeš: “Upsss, izvinte! Istrgnut sam iz konteksta.” Fuj!
Stomak ti se stisne u grču strepnje dok HDZ parajavno potpiruje međunacionalnu mržnju po Vukovaru i gdje još stigne, a saborska haespeovska zastupnica Ruža Tomašić sije sulude rasističke teorije (“Hrvatska je za Hrvate a svi ostali su gosti”) i ladno se gramzivo natječe za EU parlament! Zar je čudo, dakle, da su dolje u Kistanjama mržnjom nadojena djeca izgazila djecu? Da su premlatili mlade bogoslove iz ubavog manastira Krka samo radi njihove pravoslavne vjere i srpske nacionalnosti.
Napokon je i premijer Zoran Milanović stvari jednom nazvao pravim imenom: crnokošuljaši su opet tu i prijete da kaosom premreže Hrvatsku. Kao da su ikad nestali iz ove zemlje nijemog filma.

Napišite komentar

Filed under Društvo

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s