O LJUBAVI I NESTAJANJU

U malom inkluzivnom beogradskom gnijezdu, u radioničarskoj atmosferi isprobava se dramski prvijenac velike glumice Mire Furlan. Vijest je to ogromne težine, a baš se nešto i ne probija na naslovnice zagađenih hrvatskih medija. Režije se prihvatio njen kolega Miki Manojlović. Karizma i golemo umijeće ovih zvijezda predana je uzvišenom cilju: skrenuti brigu društvene zajednice prema osobama s invaliditetom i rušenju barijera pred njihovom dostojnom integracijom u društvo.
“Pročitao sam ga još prije tri godine i oduševio se, ali do sada nije bilo prilike, nije bilo vrijeme… Nisu bili sklopljeni svi potrebni činioci. Radnja u komadu se odvija sedamdesetih godina prošlog stoljeća, na ovim prostorima. To je sjajan komad sa četiri lica i nije za lake note i lake produkcije. Na poseban, umjetnički jak, uzbudljiv, upečatljiv način govori o ljubavi i nestajanju”, komentira Manojlović dramu “Dok nas smrt ne razdvoji”, čija će se praizvedba dogoditi 25. travnja u Beogradu, u produkciji Radionice integracije. Tako će se Manojlović pojaviti u trostrukoj ulozi – kao redatelj, glumac i producent. On je, naime, predsjednik ove jedinstvene kulturne udruge koju je pokrenuo 2008. s ciljem udarničkog stvaranja kreativne oaze za hendikepirane. Osim učešća umjetnika profesionalaca, programi Radionice podrazumijevaju inkluziju osoba s invaliditetom u stvaralački proces na predstavama. Primjerice, prije tri godine je rad slijepih i slabovidnih članova udruge, uz pomoć glumca Nebojše Dugalića, proizveo Beckettovog “Godota”. Također se organiziraju i brojni koncerti, radionice kreativnog pisanja, posvećene slijepim i slabovidnim osobama ili osobama sa nekim drugim vidom invaliditeta, kao i svim poštovaocima umjetnosti.
Uz Manojlovića uloge tumače sjajne glumice Anita Mančić i Jasna Đuričić te mlada studentica glume Jovana Gavrilović. “Izvrstan, snažno emotivan komad. Prati priču kroz živote tri žene; majke, kćerke i bake. Na izvjestan način naturalistički. Intiman, prosto mu pripada da bude u takvom prostoru. A čudesa koja stvaraju vrsni glumci, ove umjetničke aždaje, su posebnost svoje vrste”, rekla je kostimografkinja Jelisaveta Tatić.
“Tome sam posvetio dobar dio svog života i u tom angažmanu nalazim duboki smisao: u radu s ljudima koji su u našem društvu potpuno marginalizirani. Radeći s ljudima s hendikepom, radimo i na sebi. I to je jedan veoma zanimljiv proces”, govori Manojlović.
Mira Furlan će tako za praizvedbu svoga dramatičarskog starta imati predivno okruženje onih koji pruženu šansu i ljubav stostruko vraćaju. Uostalom, Mira itekako zna kako se osjećaju marginalizirani. Osjetila je to na vlastitoj koži.

Napišite komentar

Filed under Društvo, Kultura

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s