MOJA BABA EURO ZVIJEZDA

I moja baba Slava probudit će se 1. srpnja u Europskoj uniji. U njenom slučaju ništa novo. Raskusurala je draga bakica, u svojih 95 godina, sijaset država i paradržava. Namijenjala se bogme tih štambilja u dokumentima. Ni sama više ne zna (a fit je potpuno, fizički i mentalno, takva loza izdržljiva) koliko je na šalterima podigla novih ovjera o budućnosti, čiji su ih potpisnici dizali u nebesa kao jedine, nebeske i konačne. Razmjenjujući države i kofere, najbizarnija epizoda joj se desila kad je 1941. iz okupiranog Beograda utekla zbog lošeg braka. Vodeći moju majku, tada curičku, za ruku, stigla je u svježu fašističku skalameriju zvanu Nezavisna Država Hrvatska, i odmah ju s djetetom spakovalo u logor. Tek da zapamti novu asocijaciju u koju se uselila ni kriva ni dužna. Život je često montipajtonovski okrutan.
U svojoj vjekovnoj utakmici naskupljala se obilja udaraca, ali i razmjerno pristojne zalihe sretnih dana. Nikada je nisam čuo da bi zucnula ma i slova od kuknjave, da bi se žalila na poraze. Jednostavno nije takav igrač. Hrabrost, dobro, rad i poštenje, u njenim su svakodnevnim navikama vođeni kao nešto uobičajeno. Kao nešto bez čega se ne može: kao kruh, voda i lijeganje na počinak bez zrnca srdžbe. Ona je fakat živjela i još živi esenciju bivstvovanja. Za to vrijeme, države i carstva su se spajala i rašivala upravo gazeći (najčešće u krvi) ono u ljudima što bi trebalo biti kamen temeljac svake takve tvorevine. Uzgred, jedan moj profesor na Pravnom faksu (odličan profesor, ali kao čovjek je popustio i zbog sitne pohlepe prešao na darthvaderovsku stranu) predavao je da su kreatori dramatičnih “državčenja” u povijesti često posezali baš za tim prvim datumima u mjesecu ili godini. Kao zbog numeričkog efekta početka.
Moja baba živi je primjer da bi prvi dan mjeseca jula 2013. trebalo dočekati kao i svaki drugi. Bez ekstaze i euforičnih pokliča. S kojim zrncem soli u glavi i na stolu. Useljavamo u kompliciranu megaadministraciju, zasnovanu na teoriji demokracije i praktičnom teroru krupnog kapitala. Realno, bit ćemo na repu Europske unije, poput mnogih zemalja iscijeđenog juga i Balkana. Još realnije: bez nje bismo bili u šupku. Onima koji lete, dogodit će se i jedno poniženje manje – da ne cupkaju u redovima “drugih građana” po aerodromima.
Zlatnim vijencem zvjezdica podjednako će se okititi barabe i dobri ljudi. I jedni i drugi nastavit će živjeti po svome. Barabama puca širi teritorij da postanu još gori. Dobrima ostaje da se njihova dobra djela ne izgube u masi.

Napišite komentar

Filed under Društvo, Politika

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s