UBOGI POSKOCI I EU-STRUJA

Ima neke poštene ljudske pravde da su nas u Osijeku, prvog dana “europeizacije” posjetili prijatelji iz subotičkog Narodnog pozorišta. I rijetko viđenom performerskom radošću ispričali urnebesno-tužnu priču o svima nama. O Balkanu koji (ne)svjesno žeđa da “bude” imaginarna Europa a suštinski je njezino srce. O Europi koja prezire Balkan iz straha vlastite pustoši i nemogućnosti da se zagleda u svoje srce. I o epizodnim ljudima koji u svemu tome traže kapi smisla. A historija nikad ne pita za njihovo zdravlje. Roman “Čudo u Poskokovoj Dragi” Ante Tomića, u suštinskom, odvažnom sondiranju redateljice Snežane Trišić i dramaturginje Maje Pelević, pretvorio se u malu dragocjenu Bibliju postanka. Nušićevski smiješnu a gorku poput taloga iz pjesama Toma Waitsa. U novom groteskno-melankoličnom svjetlu zabljesnula je bajka o tvrdokuhanim Poskocima, braći Krešimiru, Zvonimiru, Branimiru i Domagoju i njihovom još tvrđem ocu, udovcu Jozi. Suri kao kamenjar Dalmatinske zagore, odmetnici spremni na opačine svake vrste, a u dubini duše mekši od maslaca – sami i željni nježnosti, ljubavi i pažnje. Blazirana Europa bi ih najradije ispljunula kao nahočad, kao one jadnike na zadarskoj pijaci što se u ponedjeljak pomarisaše oko fiskalnih blagajni!
Geografska činjenica na našim se prostorima prečesto brka s terorom i pohlepom. Zato su i buktali ratovi, zato su i zaluđivani narodi. Zato je golobradom đaku-anarhisti Gavrilu Principu natovarena strašna karma jedinog krivca za Prvi svjetski rat. Kao, samo da Gavrilo nije brisao s nastave, klanja ne bi bilo. Malo morgen! Blago neobaviještenima. Blesava mi je euforija oko ulaska u Europsku uniju kao Dembeliju. Najjednostavnija logika i ispodprosječnog IQ-a govori da je šizodino bilo u krvi razjebati jednu –sa svim manama- ipak prosperitetnu zajednicu kao što je bila Jugoslavija, da bi se sad izmoždeni feudi njenih ostataka držali u pokornom redu za novi lonac. Kao i uvijek, elite su epski pomahnitale i žele nas uvjeriti da se nove rajske mogućnosti otvaraju. U kičerajskom slavljeničko-operetnom ugođaju (kakvog bi i generalito Tuđman potpisao, garant) lakejskog bakšiša, padale su brzoplete, neodmjerene, kolonijalne i uvredljive političke napitnice. Da je “Hrvatska kao mala država, jedina slavenska nacija koja je povijesno vezana uz more”, izvalio je premijer Zoran Milanović, drombuljajući o mjestu Hrvatske u Europi, i tako blaženo pljunuo sve ostale slavenske zemlje koje u morima ogledaju identitete. Ili ona umnožena govornička ohola baljezganja da je sad na Hrvatskoj da “europeizira” susjede?!
Elem, dok pred saborskim odborima i remetinačkim krevetima defiliraju luksuzni sjecikese, dok se pomazani ratni zločinci dosađuju u svečanim ložama a zbor pjeva Beethovena… glavni krimen Tomićevih Daltona iz Poskokove Drage je neplaćanje struje! Jer nemaju para da plate strujne udare. Možda će i do njih dobrizgati jeftina struja nekog od europskih monopolista, ali teško da će to značiti nešto na dnu njihova klanca. Nedvojbeno, u elementarnim, grubo tesanim pravilima života Poskokovaca blješti više morala i staromodne časti nego u šljamu samoproglašenih društvenih elita.

Napišite komentar

Filed under Društvo, Politika

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s