VIDOVITI IVAN

“Još kao dječak postao sam svjestan da ako hoću uspjeti u životu, moram svoj život posvetiti stjecanju novih znanja. To mi je vizija”, kaže 23-godišnji Ivan Bogdanović iz Seoca kraj Omiša. Imati jasnu i odlučnu viziju u Hrvatskoj (zemlji hendikepiranoj stihijskim vođenjima i psihodeličnim amaterskim strategijama) već je respektabilna činjenica. A kad dolazi od mladića slijepog od rođenja, riječ je o moćnoj lekciji svim onim neukim traljavcima i amoralnim muktarošima koji su upropastili ovdašnju budućnost.
“Ova promocija je tek mali korak u ostvarivanju mog konačnog cilja, završetka fakultetskog obrazovanja i, kasnije, zaposlenja, ali ona je i dar mojim roditeljima, mami Nediljki i tati Damiru koji su sa mnom prošli puno toga, a unatoč svim preprekama, nikad nisu odustali od želje da postanem što samostalniji. Oni su mi inspiracija za sve i ponosan sam na njih, kao i na svog desetogodišnjeg brata i dvanaestogodišnju sestru koji su mi velika ljubav. Zaista, ova diploma je dobra satisfakcija za sve naše borbe koje su vođene proteklih godina”, gordo je u Slobodnoj Dalmaciji ispričao Ivan Bogdanović, koji će 12. srpnja na splitskom Filozofskom fakultetu biti promoviran kao prvi slijepi prvostupnik toga fakulteta. Diploma na studiju povijesti neće za Ivana biti samo njegov certifikat o naučenom, nego i svojevrsna preambula za sve slične borbe u ovom društvu. U stvarnosti punoj dugih sijesti bahate “zlatne mladeži” (nakon nadrogiranih ispraznih noći) i korumptivne sposobnosti njihovih tatica da podmažu gdje već treba, Ivanov primjer svjetluca kao iskonska potreba skromnosti, odricanja i napretka. Svakodnevno sam putuje 37 kilometara autobusom iz svog sela do faksa. Pa još pohađa predavanja na tri lokacije u gradu. “Mora se tako. Da sam ovisio o drugima, do sada bih već imao mentalni slom. Moji roditelji od malena su se trudili oko moje samostalnosti”, izlaže Ivan malu veliku priču o životnom geslu porodice Bogdanović.
Visoku ljestvicu borbenosti u okršajima sa životom u kojem je najmanje fair playa, i neutažive žudnje za obrazovanjem, postavio si je još u petom osnovne: “Kada sam uvidio da su za slijepe predviđena meni nezanimljiva zanimanja poput telefonista, fizioterapeuta, masera… Rekao sam sebi ‘moraš probati više’. Danas je moja sljepoća meni prednost. Da nije nekad jako teško, lagao bih, ali ne bojim se budućnosti sve dok je zdravlja.”
Ivan svoja čvrsta načela želi nesebično ugraditi u promjene u sustavu, nastojeći pomoći u što većem senzibiliziranju društva za probleme ljudi s invaliditetom. “Ne želim se preseliti u Split dok studiram jer bi time ‘izdao’ svoje selo, a javnost bi ostala uskraćena za prizor slijepe osobe u autobusu i na ulici. Svojim primjerom želim promijeniti stvari”, ističe Bogdanović. Tako je prošle godine organizirao studentsku konferenciju “I mi studiramo, zar ne?”, kojom je htio ukazati na probleme studenata s invaliditetom, ali i otvoriti dvosmjernu komunikaciju – praktično pokazujući studentima nastavničkog smjera kako da se ponašaju prema učenicima s invaliditetom na nastavi.
Na adrese resornih ministarstava Ivan uporno šalje mailove, ukazujući na propuste organizacijske ili financijske prirode. Recimo o vrtoglavoj cijeni knjiga na “brajici” (Braillevo pismo), kad knjige za jedan razred osnovne škole dosežu i cijenu od 50 tisuća kuna! “Digitalizacija literature je ono o čemu sanjam jer jako volim čitati, posebice o povijesti”, kaže Ivan i nepokolebljivo poručuje: “Moj primjer i primjer moje obitelji pokazatelj da se isplati ulagati u slijepo dijete, odnosno dijete s invaliditetom. Mojoj mami su kazali kad sam se rodio da nikad neću ni govoriti, a evo me, ne stajem pričati.”

Napišite komentar

Filed under Društvo

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s