LJETOVANJE NA DNU

“Ako treba, predat ću se policiji, ali za sina i njegovo zdravlje to ću opet napraviti”, kaže Zagrepčanin Tomo. Nije Tomo opaki gangster od kojeg žive masni naslovi crnih kronika. On je više ubogi junak jednog bezdušnog vremena. Krhka civilna figura u necivilizacijskoj pustoši. Na kraju ljeta, u histeričnom zbrajanju kruzera i vanpansionskih sladoleda, priča o Tomi priča je o brutalnoj nuždi, o “ljetovanju” jedne porodice satjerane u egzistencijalni škripac. Jedva bi se i probila na naslovnjake novina i portala, gdje se svako dupe sa Zrća stoput okrene, a da nije zazvučala bizarno. Čudak s obitelji protupravno uselio u napuštenu državnu vilu u Opatiji i tamo – ljetuje već dva mjeseca! Tako se moglo zaključiti iz nekih “kopipejstanih” tabloidnih bućkuriša. A riječ je o čovjeku koji je s bližnjima udario o samo dno pa je, uvidjevši da zajednica ne mari, očajnički uzeo pravdu u svoje ruke.
Četrdesetgodišnji ratni veteran iz Zagreba dobio je otkaz u privatnoj firmi u kojoj je svojedobno radio. Žena mu je također nezaposlena. Otjerana je s posla (otkaz joj je poslan poštom) dok je bila trudna s drugim djetetom. Žive u podrumskom stančiću u Zagrebu. Prehranjuju se skupljanjem plastičnih boca. Jedno od njihove dvoje djece, petogodišnji dječak, boluje od atopijskog dermatitisa, bolesti zbog koje bi morao barem dva mjeseca boraviti na moru.
“Lani smo preko Caritasa bili u Rovinju tjedan dana, ali to nije bilo dovoljno za sina. Za napuštenu vilu u Opatiji slučajno sam saznao, vidio sam je i lani sam napravio šator u vrtu vile i doveo obitelj”, kaže Tomo. Lani on i njegova obitelj nisu ni ušli u Vilu Kremešek (koja trune na državnim jaslama, i funkcionira kao skvot) jer nisu znali da je otključana. Ove godine stigli su u Opatiju na prvi dan ulaska Hrvatske u Europsku uniju, 1. srpnja. Shvatili su da kuća nije zaključana i uselili se. Usput su dobrano zasukali rukave i počistili kuću, iznijevši iz nje dvadesetak vreća punih smeća. Na promenadama “bisera jadranskog turizma” Tomo i njegovi dragi skupljali su odbačene plastične boce i tako preživljavali, ne mareći za razmažene indekse turoperatora i prekomorske bukinge. Tomina užagrena vodilja samo je sreća i zdravlje njegove djece. Za ostvarenje toga minimalističkog cilja spreman je i na “krimen” upadanja u mrtve državne kapitale.
Elem, kad bi svi ovdašnji prijestupi bili na razini Tominog, spas bi nam bio bliži. A zemlja blagoslovljenih sjecikesa i desperadosa s državnim odlikovanjima na reverima, mogla bi reći da se izvukla iz bezdušja. Ali nije tako. Pohlepna Hrvatska ne želi ni znati za postojanje ove većinske, izraubovane i umorne Hrvatske koja svakodnevno živi u stvarnim kulisama Gorkoga i njegovim perom opisanog dna. Manja, zaslijepljena kasta grabeži ne želi ni znati za ovu masu unesrećenih. Ali, neka se ne zavaravaju. Svanut će zora kad potlačeni više neće moći trpjeti. I kad će zatražiti svoja prava. A tada će mnoge zlatosjajne viletine pasti pod jurišima očajnika.

Napišite komentar

Filed under Društvo

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s