DJECA PROLETERA

Dok sam sjedio u tim njenim osnovnim klupama, zvala se “XII. proleterska”. U spomen na partizansku brigadu proletera, žestokih boraca protiv fašizma. Kad smo početkom sedmadesetih uselili u njene svježe prostore još su žice virile iz zidova a majstori čekali da se lak osuši na parketima. Škola danas nosi tablu s imenom Tina Ujevića. Ne vjerujem da bi okorjeli desperados tankoćutnog srca imao nešto protiv nekadašnjeg imena te škole. Jer i njegov život i njegova poezija zapravo su bili čisti obračun s primitivizmom i zlom.
Osječko naselje Jug 2 u kojem je ova osnovna škola smještena, oduvijek je imalo karakter rubnih šansi, proleterski šturih mogućnosti proboja na ljestvici društvene moći. Kombinatski stanovi, zajednička dvorišta jednokatnih “dvodomki”, bezlične zgrade lažnih balkona, bajeri i ciglane, parcelizirane bašće pored pruga što vode u tvorničke krugove (da, tada je još bilo i tvornica), zabačena stovarišta nafte i drvne građe… to je bio pejsaž iz kojeg se bježalo šakama ili grčevitim upijanjem znanja. Ponekad i kombinacijom obje metode. Tada kao i danas, kad se u tranzicijskoj agoniji Jug 2 još i našao u meljavi mafijaško-predatorske verzije uličnog kapitalizma.
“U našoj školi često susrećemo djecu koja su bila u doticaju s alkoholom, drogom i ostalim ovisnostima, djecu čiji su životni uvjeti jako loši, djecu iz socijalno ugroženih obitelji, učenike agresivnog ponašanja, psihičkih poremećaja, djecu s ADHD sindromom te one koje je stjecaj životnih okolnosti odveo na ulicu i koji su prepušteni sami sebi. Djecu koja su nažalost upoznata s pokušajem krađe ili razbojstva”, kaže Andrea Opačak, nastavnica glazbene kulture u OŠ Tin Ujević. Srećom, djeca Tinovih proletera uvijek su imala jake borce u tamošnjoj zbornici koji su činili sve da im olakšaju put u dostojan život. I danas je tako, upravo se ondje događa još jedna mala divna bitka za dječje ranjenike, za osjetljiva bića što prerano kusaju podlosti društva u kojem njihovi roditelji gube iluzije. Jedanaestog lipnja u školi će se održati projektni dan (uz nastup učenika grafitera, repera, skejtera…) s temom Ulična kultura: Kreativnošću protiv ovisnosti.
“Kao nastavnici likovne i glazbene kulture te tjelesne i zdravstvene kulture spoznali smo kako je teško boriti se protiv vjetrenjača, boriti se protiv svih vrsta ovisnosti koje u današnje vrijeme vrebaju na naše učenike”, ističe Andrea Opačak koja već drugu godinu okuplja učenike viših razreda u školski bend, i nabraja njihova gerilska sredstva: “U borbi protiv nasilja i droge jedina su nam oružja umjetnost, glazba i sport koji su polučili izvrsne rezultate s našom djecom.”
Razmilili smo se iz tog Juga, zaista svud po globalnom selu – od Australije, preko ovog našeg balkanskog ćorsokaka, do Švedske… Ima nas svakakvih: ministara, nogometaša, naučnika, glumaca, pisaca i liječnika, generala, dilera i propalica… Već kako se kome karta u životu okrenula. Ali da su svi oni nastavnici (Branka Bašić, Ljuban Bižić, Marija Vargić, Ivan Benšić, Nevenka Badurina, Melita Žanić, Dragica Husanović, Dušanka Slijepčević… ja ovdje nabrajam tek neke svoje kojih se uspijevam sjetiti) tamo ispred nas, sa spužvama u rukama, dali sve od sebe da uspijemo i postanemo ljudi, to je činjenica. I hvala im zauvijek.

Napišite komentar

Filed under Društvo

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s