NOVI NOVI ZAVJET

U divljem, krvopijskom necivilnom vremenu svaki je civilni oblog medicinski fenomen. I moramo ga čuvati kao mukotrpno stečenu riznicu. Roman „Zovem se nebo“, prozni prvijenac novinarke Tanje Tolić, jedna je od takvih čudesnih riznica. Knjiga koja izmiče jednostranom žanrovskom dešifriranju. Ona je i ljubavna priča i erotska poezija čulnosti; dječja bajka za laku noć i papirus iskonskih mudraca; self-help pribježište i socijalna karta srednje klase u nestajanju; ep o ljudskim odnosima i mala kućna Biblija divovskih razmjera, puna ljubavi, (s)trpljenja, grijeha i oceanski beskrajnog oprosta… U zemlji poniženih instituta civilnog društva, ova knjiga bije bespoštednu bitku za svaki udah ljudskosti. Na prostorima gdje se brutalnost njeguje još u jaslicama, a mala kućna nasilja prerastaju u frontovske pokolje, nježnost koja teče s njenih stranica napaja vas neopisivom snagom. Tamo gdje je čovječnost prezrena poput slabosti, gdje vjera u ljude kopni brže od pustinje,Tanja Tolić žestoko gradi čovjeka od mramora.

„Zovem se nebo“ nije knjiga koja se čita, ona se grli poput jedine ljubavi. U njezinoj riznici ima najmanje milijardu rečenica koje nikada nećete zaboraviti, jer, ubrizgavate ih direktno u krvotok da vam pumpaju srce. Meni je nekako najdraža ona „Hvala ti za zvijezde“ koju izgovara jedan umirući otac u naručju svoga sina, jednom davno i pradavno, izgubljen i pronađen u vremenu. Tanja nam nesebično pomaže da shvatimo koliko je bitno ne zaboraviti svakodnevnu zahvalnost prema onom biću koje nam skida zvijezde s neba, vodi nas među zvijezde ili ih grije u našem oku kao vječne krijesnice. Otkriti svakodnevne zvijezde u hodu po trnju, to jest izazov i hrabrost razotkrivanja. Doseći punu drčnost nesebičnosti često izgleda kao nemoguća misija, ali vjera Tolićeve u nemoguće zarazna je do neba. Uzbudljivo je rasplakati se nad njenom podukom, zadrhtati od uzbuđenja kao da smo opet u prvom razredu osnovne škole naših života.

Dvije žene, dva muškarca i jedna astralna djevojčica s obje majušne noge čvrsto na zemlji, protagonisti su dugog putovanja u nebo. Njihovi porazi i pobjede, izgubljene pa opet vraćene ljubavi, ranjivost i žilavost ljubavništva ili roditeljstva, smrti i životi stopljeni u jednu utopiju najiskonskije moguće vjere u neuništivost duša… sve to Tolićeva gradi virtuoznom posvećenošću. Nad svime bdiju horde anđela od krvi, mesa i bogojavljenskog praha. U zemlji gdje crkveni i civilni baruni siju mržnju i pohlepu, u produhovljenosti čudesnog zapisa „Zovem se nebo“ ima više religije nego što je siju licemjeri s oskrnavljenih oltara. Potražite ovo Tanjino čedo pod blagdanskim drvcetom ili pod imelom. Bit će lako, jer svjetluca poput Betlehemske zvijezde.

1 komentar

Filed under Kultura

One response to “NOVI NOVI ZAVJET

  1. andrew

    Jos jedna indoktrinirana!!!

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s