MILJKOVIĆ U MREŽI GRADA

„Hoće li sloboda umeti da peva / kao što su sužnji pevali o njoj“ besmrtni su stihovi genijalnog srpskog pjesnika Branka Miljkovića. Na balkanskim prostorima gdje se slobode uvijek iznova isprdavaju sa svojim sanjarima (a još najčešće te slobode završavaju u psihodeliji krvi i tla) vjerojatno nije bilo savršenije opjevane varke o slobodi nego što je to pošlo za rukom Branku Miljkoviću. Elem, dok su naivci u posljednjem građanskom ratu mislili da brane svoja dvorišta, biciklističke staze, omiljene barove, ploče, knjige, žene i ljubavnice… oni drugi, promućurniji, potpirivači i huškači lažirane slobode, koristili su brutalne alate da ostvare neograničenu slobodu svoje moći. Ti su novi „osloboditelji“ u krvi naplatili svoje golo vlastohleplje, šverc nafte i tenkova, osnivanje narkokartela i useljenje u dvorce po Pantovčaku ili Dedinju.

Poput nekog prethodnika Iana Curtisa ili Milana Mladenovića, Miljkovićevo očajnički esencijalno pjesništvo neraskidivo vezano za život, sagorjelo je u neobuzdanoj igri na sve ili ništa. Trubadurski desperado trotoara i memljivih velegradskih birtija (rođen u Nišu 1934.) iz Begrada se krajem 1960. preselio u Zagreb. U noći 12. veljače 1961. objesio se u parku na Cmroku. Imao je samo 27 godina kad je otputovao u vječnost.

U temeljitom arijevskom čišćenju udžbenika književnosti u Hrvatskoj devedesetih, likvidirana je i Miljkovićeva poezija. Sveopćem zaglupljivanju djece tako se i pridružio još jedan krimen – čitavi narašataji su prošli a da ih nikada nije opio i pomazao vrhunaravni kalibar Brankova pjesništva. Pa, ako se ovo društvo danas opet goni u vražju mater prokletih devedesetih, ako pod šatorima i pod parlamentarnim štukaturama zvecka novi građanski rat, usamljeni napori razuma i osjećaja dolaze nam kao melem. Tako će se i Miljković vratiti na ulice Zagreba. Ne, naravno, neimarstvom kakve institucije budžetirane kulture (aparatčici po tim uredima imaju valjda preča posla) nego volonterskim, entuzijastičnim potezima građana.

Jedanaestog i dvanaestog veljače u Zagrebu će se prvi put održati „Miljkovićevi dani“. Organizatorica i pokretačica vrijednog dvodnevnog hommagea Brankovom naslijeđu je mlada pjesnikinja Magdalena Došen. U Organizacijskom odboru su, uz Došenovu, i Saša Šimpraga, Karlo Došen, Aleksandar Hut Kono.

Na programu je, osim tribine u Booksi i performansa na Cmroku u izvedbi Marka Gutića Mižimakova inspiriranog Miljkovićevom poezijom (11. veljače) osobito zanimljiv poziv građanima da pod geslom „Miljković u mreži grada“ 12. veljače samoinicijativno govore Brankove pjesme. Na taj bi se način javni prostor osnažio jednom svevremenskom lirikom i ljepotom autentične slobode. Mali a važan korak ogromnog bogatstva za zdravlje jednog društva.

Napišite komentar

Filed under Kultura, Uncategorized

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s