ZDRAVO MALENI, DJECO SVIJETA!

Mamina je emocija snažnija od megatona, e sad, zamislite kolika mora biti u onih žena koje nesebično glume majke. Ovih dana jedna se plemenita torta punoljetnosti pekla u Ladimirevcima, nedaleko Osijeka. SOS Dječje selo Ladimirevci 25. svibnja je obilježilo 18. rođendan. Jako bitan datum, možda nedovoljno vidljiv u općoj buci nasilja, bezakonja i zveckanja državnim udarom, ali organski važan za održivost preostalih građevnih elemenata ove zemlje.

Ladimirevačko SOS selo pet godina je mlađe od onoga u turopoljskom Lekeniku. Lekenička rezidencija ljubavi, brige i odgojnog umijeća otvorena je 25. veljače 1992. kada je i službeno startala udruga SOS Dječje selo Hrvatska – kao ravnopravni član SOS Kinderdorf Internationala, najveće svjetske nevladine organizacije za pružanje skrbi djeci i mladima, sa sjedištem u Austriji. SOS dječja sela brinu za djecu bez roditelja i roditeljske skrbi, neovisno o njihovoj rasnoj, nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Djeca žive u obiteljskim kućama koje vode SOS majke, selo čini oko petnaestak obiteljskih kuća integriranih u lokalnu zajednicu. Uz dva Dječja sela za djecu predškolske i školske dobi, o srednjoškolcima brinu u SOS zajednicama mladih u Zagrebu, Velikoj Gorici i Osijeku.

„Posao SOS mame zapravo nije posao, to je jednostavno način života i ona koja to može i uspije posložiti, bit će zadovoljna i uspješna SOS mama. Ja sam se u ovom pozivu, u ovom načinu života našla, sretna sam, a to moja djeca itekako osjećaju. Da bi žena bila dobra SOS mama, potrebno je da u sebi ima i prepozna spremnost i želju da pruži ljubav djeci, da bude bez predrasuda i prihvati svu djecu bez obzira iz koje sredine dolaze“, kaže Grozdana Poljak, SOS mama koja je u Dječjem selu Ladimirevci od osnutka i mnogu je djecu već odnjegovala i spremila da postanu ljudi – najbolji mogući. Sada je u kući zvanoj „Grožđe“ u kojoj živi s troje djece. Ponosna do neba, na njih i na sve bivše anđele koji su joj zauvijek ostavili zagrljaje: „Ponosna sam na to što sva moja djeca koja su prošla kroz moju kuću danas su uspješni članovi našeg društva, i što s njima imam kontakt i dalje. Kad nazovu pa mi kažu ‘mama’ onda znate da vrijedi sve to što ste činili…“

Ako mene pitate, neprocjenjiva je šteta da ove predivne priče o ljubavi i muci ne zaposjedaju covere novina, niti su u njih uperene kamere, jer na djelu je jedini mogući SOS za naše duše. Šteta je da ni šum krila nježnih a odvažnih vukovarskih leptirića neće posramiti paranoidne barikade što se opet u Hrvatskoj montiraju poput zlokobnih skeleta. Naravno da nije vijest kako su u segregacijski iznurenom Vukovaru proteklog vikenda održani Dani otvorenih vrata Udruge roditelja djece s poteškoćama u razvoju „Vukovarski leptirići“. Roditelji okupljeni u udrugu svakodnevno se žestoko bore ne samo protiv ekonomskog kolapsa i rastrojenih društvenih odnosa sredine, nego i za stvaranje doličnih edukacijskih i rehabilitacijskih kapaciteta kojima bi se njihovoj djeci omogućio nediskriminacijski položaj u sadašnjem i budućem životu. Iz etičkog kodeksa i motiva „Leptirića“ mogli bismo štošta naučiti i ucijepiti u sebe. Članovi se, primjerice, obvezuju na aktivnost s ciljem poboljšanja života djece s poteškoćama u razvoju kao i svakog drugog roditelja i djeteta kojemu je pomoć potrebna; na toleranciju, nesebičnost, timski rad i dogovor… Pojmovi su to koje smo i zaboravili da postoje u jednom prosječnom životu željnom da traje najbolje što umije.

Naposljetku, vratimo se pomoću supersoničnih dječjih krila u 1958. godinu kada je održan prvi Međunarodni dječji festival u Šibeniku. I neka se danas posvađane partitokratije samo glože i skidaju ili vraćaju ploče s Titovim imenom s tamošnjih gradskih trgova. Činjenica je da su onomad, u Titovoj eri, krajem pedesetih prošloga stoljeća, odškrinuta vrata svjetskim maestralima igre i poruka mira. A Šibenik koji je najljepši kad mu se prilazi s mora, zapljusnuli su valovi globalne dječje misije: maštovite bitke za održive bajke. Sve pod onom besmrtnom Arsenovom himnom: „Zdravo maleni, zdravo svi / mali drugovi, djeco svijeta / Zdravo maleni, zdravo svi / nek’ ste sretni svi tisuć’ ljeta!“

Napišite komentar

Filed under Društvo

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s