STAMPEDO U ZBJEGOVE

Kakav debil moraš biti da se smrzavaš u zoru na pločniku ne zato jer si bez doma, nego zato jer si modno onesviješten? Koliko prazan moraš biti da se očajnički ritaš u stampedu a da ti život ne visi o koncu, nego iz čiste obijesti? Kakav si to moron ako si zbog komadića brendirane krpe u stanju kidisati i gaziti sve pred sobom? Koliko si armiran debelokožac postao ako se pored tebe smrzava golo biće ranjavih stopala, a ti neutješno pizdiš jer ponestalo je tvog broja prokletih must have čizama?

Jedan od sumraka ove bijedne zatucane zemlje dogodio se 5.11.2015. (i te brojke treba zapamtiti kao neko ovdašnje vukojebinsko majansko proročanstvo), usred Zagreba. U centru feuda zvanog Hrvatska na juriš je osvojen kavez globalno teškog švedskog lanca odjeće, a njihova stranica se užarila od poživinčenih klikova i srušena je u paramparčad. Kako se lijepo moglo vidjeti u izvještajima ili po video klipovima (okačenim baš na svakom mediju koji drži do sebe), juriš osviještene, mahom mlađahne mase, dogodio se jer je u prodaju puštena kolekcija stanovitog pariškog fashion čudotvorca – kolekcija dostupna za tričavih dvije milje kuna po primjerku. Svijet je stigao, a krema ovog smorenog društva ni časa nije časila nego jurnula da zgazi sve pred sobom, pa i posljednju mrvicu dostojanstva. Ili nenašminkanog obraza. Kad su se vrata trgovine u 9.00 napokon otvorila postalo je pitanje života i smrti ne dozvoliti da ti ona ili on maznu žuđenu košulju ili sako ispred nosa. Pa, nismo se zato borili, jebemu miša – siguran sam da je prohujalo kroz glavu svakog od goveda u trku dok su vješalicama žustro kopali oči jedni drugima.

Ova groteskna pomahnitala gomila je tim jadnija što se ne valja na platformi neke visokoplatežne zemlje Dembelije, nego u ekonomski i socijalno poharanim ostacima. U blatu destruiranog, poremećenog društva, jalovo uhvaćenog o udice kaćiperskog predatorstva. Krajnje je mizeran natjecateljski kult naložen blještavilom poliestera, sašivenog rukama ubogog roblja negdje na Dalekom istoku, i s potpisima važnog globalnog fashion pomazanja. Skaredno je, ponižavajuće i zatucano jurišati na formu prestiža kao na osvajanje slobode. Još bezobraznije je to činiti kao (ne)svjesni urlik prezira prema patnjama bližnjih. Dok milijuni očajnika u izbjegličkom egzodusu s Biliskog istoka prolaze kroz Hrvatsku, doista kidišu na žice i čuvaju posljednji dah za onaj trenutak kad će dosegnuti magloviti cilj svoje slobode…, dok se umire i rađa pred našim očima, stampedo ovdašnje blazirane horde nije samo nadrealizam nego čisto ludilo.

Među tim ultimativnim modnim gladušima, tim sprinterima šupljeg smisla, siguran sam da je gomila onih slijegača ramenima što ravnodušno prati „modne sezone“ tuđih patnji. A vjerojatno ih je i previše onakvih od kojih se peče nepatvoreni fašizam. I kad smo već kod fashiona, da kažem još nešto: u smradnoj povijesti fašizma kojekakvim alibijima su se opravdavali pogromi. No, uz ovaj se najnoviji biblijski zbjeg, kod nas javila i posve specifična ksenofobna optužba. Da oni, izbjeglice, mahom izgledaju „kao da su sad iz teretane izašli“. Uz sve užase što podnose, ti su ljudi još i krivi radi svoje ljepote, sram da ih bude, kako se usuđuju.

Ne sumnjam da će mnogi domaći blaženici, heroji nadljudske modne bitke, u izbornu nedjelju pasivno nezainteresirani ostati doma i blejati u krpe svoje globalne važnosti. Ili će, pak, izaći na birališta i zaokruživati onu formu koja će im omogućiti pune izloge kaosa. Samo, neka se ne zaborave toplo obući. Nikad ne znaju kad će i oni morati u zbjegove.

Napišite komentar

Filed under Društvo

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s