BITKA ZA GRAĐANE

Posvete otisnute na uvodnim stranicama knjige najčešće pripadaju sferi autorove intime. No, ponekad je u posveti sadržana šifra identifikacijski važna i čitateljima. Briljantna studija Igora Štiksa „Državljanin, građanin, stranac, neprijatelj“ (Fraktura, Zaprešić, 2016.) već u svojoj dirljivoj posveti sadrži esenciju koja se tiče i nas rođenih, stasalih, ili onih koji se upravo rađaju, na području nekadašnje Jugoslavije i njezine današnje isparcelizirane teritorijalne djece.

„Jeleni Vasiljević i našem sinu Ivoru Vasiljeviću Štiksu, rođenom u porodicama čiji su članovi i članice bili akteri, žrtve i preživjeli tih sto godina koje opisujem u ovoj knjizi“, ispisuje Štiks na nultoj stranici „jedne povijesti Jugoslavije i postjugoslavenskih država“ (kako je podnaslovljena ova knjiga), ne krijući koliko je i osobnih motiva, uz izvanrednu analitičku znanstvenu opremu uložio u rasvjetljavanje mitologije i činjenica fenomena Jugoslavije. U osnovi prirodno integrativne državne zajednice, odnosno zajednica, koje su se u stogodišnjoj historiji (Štiks u fokusu ima period od 1914. do 2014.) spajale i rašivale – izmjenjujući svoje ere u kontinuitetu ekonomskih, socijalnih i političkih nužnosti, ili u diskontinuitetu despotije, terora i krvavih obračuna.

Štiksovo kapitalno djelo izvorno je objavljeno na engleskom („Nations and Citizens in Yugoslavia and the Post-Yugoslav States – One Hundred Years of Citizenship“, Bloomsbury Academic, London, 2015.) tako da se u jezičnoj i etimološkoj formi došlo do znakovite razlike. Dok „citizenship“ na engleskom ima jedinstveno značenje; hrvatski jezik, ovisno o kontekstu, upotrebljava dvije riječi: „građanstvo“ i „državljanstvo“. U toj maloj jezičnoj diskrepanciji krije se i jedna od ključnih misija Štiksove knjige – borba za što dostojniju, zapravo primarnu ulogu građanina u participiranju izgradnje neke državne zajednice.

Osim zapaženog javnog angažmana i povjesničarsko-sociološke karijere (znanstveni je suradnik Sveučilišta u Edinburgu), Igor Štiks ima izniman literarni talent. Znalački ga ispoljava kao prozaik (nagrađivani su mu romani „Dvorac u Romagni“, „Elijahova stolica“ – po kojoj je redatelj Boris Liješević načinio potresnu predstavu u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu), dramatičar (drama „Brašno u venama“ praizvedena u Sarajevskom ratnom teatru, također u Liješevićevoj režiji) i pjesnik (knjiga pjesama „Povijest poplave“) što se sjajno reflektira i u njegovim znanstvenim radovima. Naime, uz iscrpnu empirijsku popločanost, knjiga „Državljanin, građanin, stranac, neprijatelj“ nije suha naučna drenovina nego vibrantni politički triler koji se prati bez daha, jer, zaboravili smo neke lekcije na koje nas Štiks dokumentirano istraživački podsjeća. Lekcije koje bi morale biti dostatna prtljaga za normalnu budućnost.

Frakturin izdavački potez ne može imati bolji tajming. U trenutku kad se čitava razdoblja ovdašnjih korijena opet raspomamljeno brišu kao satrapski jugo-bauk, a tajmer historije dekretima zaustavlja na novim godinama nultim, Štiksova znalačka i smirena dijalektika analizira prednosti i nedostatke jedne nestale zemlje kao priču koja nije bila bez nade. Usprkos barabama koje su plemenitu ideju uzajamnog prožimanja prečesto znale uprskati do balčaka. Pretvarajući preko noći svoje građanine u strance i neprijatelje.

Napišite komentar

Filed under Društvo, Uncategorized

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s