STRIP ZLA I DOBRA

Sumnjam da je Stephen King ikada čuo za Vojislava Šešelja. Ali da je balkanski stripovski dark-moron pljunuti brat blizanac Kingova klauna Pennywisea, jasno je ko dan, odnosno – noć.

King u hiljadustraničnom romanu “It” (Ono), napisanom 1986., smješta bazično zlo duboko u gradsku kanalizaciju. Snabdijeva ga šarenim balonima i odijeva ga u nacerenu klaunsku spodobu koja podjednako zaudara na šećernu vatu i životinjsku strvinu. Iz svoga govnastog carstva predatorski vabi, grabi i kolje gradsku djecu. Ni kad je oblivena svježe ubranom nevinom krvlju, njuška Pennywisea ne prestaje se cerekati. Niti se on ikada prestaje šegačiti. Kao ni njegov ovdašnji klon Vojislav Šešelj. I slatko bismo se smijali šegačenju tih cirkusanata kada iza njihovih karikatura ne bi ostajale gomile likvidiranih. I kada njihove ruke ne bi bile ljepljive od danka u krvi a ne od vašarske šećerne vate.

Elem, nema ništa logičnije nego da su šešeljasto Ono na Haaškom sudu za ratne zločine na području bivše Jugoslavije odlučili osloboditi svake krivnje baš 31. marta, dan uoči prvoaprilskih doskočica. Tako da se genocidni ridikul može sada i legitimno sprdati nad kostima što ih je posijao duž svoje podzemne kloake. Šešelj je definitivno prvi Joker balkanskih vukojebina ali unutar tih naših grotesknih strip-kvadrata nakotilo se bogme još sijaset Jokera, majstora klaunerije iza čijih skečeva samo zlo i bijeda ostaju. Pritom su im posljedice možda različite (od fizičkih istrebljenja do verbalnih poniženja) ali su po ciljevima destrukcije itekako slične. Ne kažem da je lakše ako vas masakriraju ili mrcvare karizmatični dijabolični tipovi, ali kad su warlordovi ili mirnodopski lešinari više nalik spodobama iz slapstick prizora gađanja tortama, takva su društva fakat na rubu bezdana, kloake, štagod…

Tako je i kukavna klaunska ulična bagra (programatski ohrabrena klaunskim inkvizitorima s najviših institucija i oltara) u noći prije prvoaprilskog ludesanja u Splitu napala književnika i novinara Jutarnjeg lista Antu Tomića. Dobacujući mu uvrede da je jugoslavensko smeće, prijeteći mu i fizički. Tomić je uspio izbjeći udarce, a muškarac koji ga je pokušao obraniti napadnut je i zbog povreda završio na Hitnoj pomoći.

U tom stripovskom mraku istoga je 31. ožujka u Splitu plemenito bljesnula sva snaga stripovskog dobra, na izložbi Stripolerancija postavljenoj u Info zoni. Prezentirani su stripovski radovi mladih autora usmjereni suzbijanju govora mržnje, razvoju tolerancije i multikulturalnosti te borbi protiv nasilja nad ženama. Osviješteni iskazi nemirenja s konceptom društva sazdanog na autokraciji, nasilju i teroru nastali su na radionici koja je počela u listopadu prošle godine te je na njoj sudjelovalo više od 40 mladih. Voditelji radionice bili su Danica Kliškić, magistra pedagogije, i Ivan Svaguša, akademski slikar i crtač stripova. Projekt Stripolerancija svojevrsna je metoda učenja o toleranciji kroz tehniku stripa. Cilj projekta je da se mladima na radionicama, ali i široj javnosti izložbama i distribucijom radova polaznika, osvijesti da govor mržnje promovira diskriminaciju, ugrožava ljudska prava i dostojanstvo drugih ljudi, ponajprije ugroženih skupina.

Hoćemo li živjeti u Stripoleranciji ili ravnodušno pristajati na nasilje unutar gothamovskih kvadrata, to pitanje ne bi smjelo uopće dolaziti u dilemu.

Napišite komentar

Filed under Društvo, Uncategorized

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s