Category Archives: Svijet

LOGOR ZA RUSKE CARICE

Bezmudi kreteni koji su žestoku gerilu Pussy Riot prezrivo napljuckali kao “marketinški performance”, sigurno broje nove dokaze za svoju teoriju. Dvije od tri ruske Carice iz progonjenog benda, strpane su u logor. Njihov agresivni marketing zaista nema granica. Šta sve neće izmisliti samo da se domognu medija i dodvore se zapadu!

Podsjećam da su Marija Aljohina, Nadežda Tolokonjikova i Ekaterina Samucevič 21. 02. 2012. usred saborne crkve Krista Spasitelja u Moskvi ispržile svoju punk molitvu (“Sveta mati, Blažena Djevice, izbavi nas od Putina!”) igrajući na sve ili ništa, upozoravajući na karakter združene (para)državne moći gdje podjela “Bogu božje, Caru carevo” stvara začudne profitabilne utrške u vladanju imperijem. I nije to, dakako, samo ruski recept. Tim prije komandosice slobode zavređuju sav respekt. Šest mjeseci nakon akcije, drčne su žene osuđene na dvije godine zatvora zbog “huliganstva” i “poticanja na vjersku mržnju”. Desetog listopada drugostupanjski sud potvrdio je presude Tolokonjikovoj (22) i Aljohinoj (24) dok je Samucevičeva (30) “pomilovana” i kazna joj je preinačena u uvjetnu. Protekloga vikenda stigao je novi udarac. Nadežda i Marija otpravljene su u radne logore! Nadežda je poslana u okolicu Mordovije (500 km istočno od Moskve) a Marija u okolicu Perma, na Ural.

U rujnu, nakon izricanja presude, Nadežda je dala interview njemačkom tjedniku Spiegel (pitanja su joj u zatvor dostavljena preko odvjetnika) i na pitanje kako je iza rešetaka, odgovorila:”Podnošljivo, ipak je to ruski zatvor sa svojim sovjetskim šarmom. Na ovom polju nije bilo puno napretka, zatvorski sistem je još uvijek mješavina kasarni i bolnica. Budimo se u 6 ujutro, onda doručkujemo, a onda nas izvode u zatvorsko dvorište. Ostatak dana pišem ili čitam. Danas sam čitala Bibliju i nešto od Slavoja Žižeka. Ograničena sloboda kretanja se ne reflektira na slobodu misli.” Kakva će im biti sudbina u logoraškom smještaju, možemo samo nagađati. Jer, vremena su se možda promijenila ali ne i običaji. Kategorizacija “radni logor” sigurno ne predviđa heklanje, pečenje piroški ili tečajeve balalajke. Za ove mudate titanke iskušenja ledenog robijašenja bit će opaka, i trebat će im nevjerojatna snaga volje da izdrže. U logorskom napoju zaista je teško držati čelo i uvjerenja iznad površine. Svojim se osviještenim umjetničko-društvenim angažmanom Pussy Riot nastavlja na rusku bujicu pobjede uma nad kladama sirove moći. Tužno je ali istinito da im je suđeno bilo da se i za njima zalupe vrata logora, nešto zapadnijih od zloglasnog Sibira. Od Dostojevskog do Solženjicina svi su bili tamo, s robijaškom korom na dlanovima.

“Ako se plašite vukova, nemojte ići u šumu. Ja se ne plašim vukova. Borim se za to da moja kćerka odrasta u slobodnoj zemlji. Zakonski gledano, sud je u najgorem slučaju trebalo da nas osudi za prekršaj. Suđenje za krivično djelo je Putinova lična osveta i niko ne može predvidjeti kada će se autoritarni sistem osvetiti”, odgovorila je Nadežda Spiegelovom novinaru na pitanje nije li, zbog svojih postupaka, neodgovorna prema vlastitom četverogodišnjem djetetu.

Nad novim teškometalnim poglavljem ovih herojskih žena kao da lebdi moćna tužbalica Partibrejkersa:

 

Tamo gde je srce, tamo sija sunce
Tamo gde je strah, tamo živi mrak

Marijo, majko Božija
Da li vidiš šta rade sa tvojom decom

 

 

 

 

 

Komentiraj

Filed under Politika, Svijet

LET U NEBO

U nepunih mjesec dana, dvije su djevojčice u Somaliji dosegnule nebo. Jedna se raznijela eksplozivom i u smrt povela nevine žrtve, jedva nevinije od nje same. Drugoj je dopušteno da trenira za olimpijsko zlato. Nikada se neće sresti njih dvije, da jedna drugoj prišapnu strahove i nade. Obje su veće od bijednog života u kojem su rođene. Dvadeset godina Somaliju desetkuju građanski rat i glad. Krvavi obračuni u toj državi na Rogu Afrike dosad su odnijeli preko milijun života. Danas tamo gladuje oko četiri milijuna ljudi, odnosno 53 posto stanovništva. Provizorna vlada premijera Abdiweli Mohamed Alija (koja do kolovoza mora donijeti novi ustav i održati izbore) jedva da kontrolira išta osim područja oko glavnog grada Mogadishua i sporadičnih oaza na sjeveru. Realno kaotičnom zemljom vladaju warlorodovi, klanovi, pirati i osobito fundamentalistička skupina al-Shabaab, pouzdani partner al-Qaide. Početkom travnja al-Shabaab je preuzeo odgovornost za najnoviji teroristički čin usred Mogadishua. Napad je izvršen za vrijeme ceremonije u netom obnovljenom Somalskom narodnom kazalištu, što je vlada isticala kao prekretnicu u razorenoj zemlji, kao najavu stabilizacije prilika. Na svečanosti su bili premijer Ali, članovi vlade i parlamenta, predstavnici mirovnih snaga Afričke unije… U kazalište je, pored jakog osiguranja, prodrla šesnaestogodišnja tinejdžerka opasana eksplozivom i učinila ono što su joj fanatični čuvari islama lagali da je Alahova volja: aktivirala je smrt oko svojih bokova. Usmrćeno je šest osoba a deset ranjeno. Među mrtvima su bili mnogi glazbenici, glumci, novinari. Ime joj ne znamo, možemo samo zamisliti mahnito udaranje njenog srca dok je slušala posljednje upute luđaka koji su je žrtvovali. Kako li je drhtala od straha i sreće jer odlazi u obećani Dženet, tako su joj rekli, maloj heroini čiste vjere. Jer, gdje bi, uboga, mislila da postoje ljudi kojima je Bog samo mehanizam paklene naprave.

Jedna druga djevojčica, u njenom slučaju znamo da se zove Najma, iz Mogadishua je i ima deset godina, u vrućici je zebnje, jer pružena joj je šansa da potrči i možda prestigne pakao na zemlji. Naime, ove će godine po prvi put Somalijska atletska federacija izabrati jednu atletičarku koja će se natjecati u trci na 400 metara na predstojećoj londonskoj Olimpijadi. Od onih koje trenutno treniraju u Mogadishu, Najma je najmlađa. Vjerojatno i neće biti izabrana, ali strašna se providnost ovila oko njenih gležnjeva, mjerljiva u tisućinkama žudnje za izbavljenjem. S treninzima je započela prije šest mjeseci, nedugo nakon što je militantna skupina al-Shabaab napustila glavni grad. Budući da se ovdje noge, ruke (u blažem slučaju, šerijatskom kaznom) ili život mogu izgubiti radi gledanja nogometa, jer su ga ekstremisti proglasili kao “vražju igru”, doista je srčanost male Najme pregolema. Djevojčica skromno kaže da ju je ohrabrio otac. I još veli da je presretna jer joj se pružila ovakva prilika te ima mogućnost okusiti drugačiji način života, za razliku od njenih vršnjakinja. Glavni trener Atletske Federacije, Ahmed Ali Abikar, priznaje da je atletičarkama u Mogadishu užasno teško trenirati: “Naše društvo ne prepoznaje žene u sportu. Djevojčice ne mogu trenirati bilo gdje i zadirkuju ih. Ali one su odlučne u svojoj namjeri.” Dabogda se ne osvrnule, ni posrnule u toj utrci do blaženstva.

Komentiraj

Filed under Svijet