Šišanje odvajkada spada u najdraže trikove totalitarnih organizama. Poniziti čovjeka nasilnim redizajnom njegova identiteta, to jednoumne firme i pojedinci naprosto obožavaju. Od čerupanja onih nesretnica prije bacanja na lomaču, do sladostrasnog izbrijavanja robijaša ili regruta po armijama. “Nemoj da te ja ošišam, znašššš!” i dan-danas se poneki mali učiteljski tiranin grozi nad pramenovima đaka koji su prekardašili zamišljene aršine normalnosti. A ostaci ostataka velikih inkvizitora imaju baš posebnu slabost prema dugim kosama. Naprosto svršavaju, ti provincijali u mantijama, kad uspiju izbrijati nepoćudnu pastvu. Tupim škarama, električnim mašinicama, bejzbol palicama, tako je svejedno. Bitno je da protuprirodnjake ogule do gola da ih slučajno raj ne bi prepoznao. Elem, zamislite stanovitog velečasnog Ivana Varoščića, svećenika iz Županje, kako zlurado svjetluca očima prema nježnim dugim uvojcima svoga prvopričesnika. Dječak je vjerojatno pažljivo slušao upute što mu je i kako činiti kad prvi put na jezik primi tijelo Kristovo. Naprotiv, njegovom je dušebrižniku na umu bilo samo đavolsko poniženje slabijeg bića. “Ej, curo, curo…!” dozivao je pastir dječaka i vjerujem da se sav uslinio od svog autentičnog smisla za humor. Kad se dijete napokon odvažilo proturiječiti velečasnom šaljivdžiji i promucalo da nije djevojčica, don Ivan se namah pobrinuo za inkvizitorsku logiku: “Dakle, kad odrasteš, bit ćeš bolestan i peder!” Ispostavilo se i da pretpostavljeni znaju za metode vragolana u svojim redovima, čak i to da se “neka djeca pomokre prilikom prve ispovijedi” dok s druge strane rešetke grijeha kleči stručnjak za frizure Varoščić. Znaju, fino bogami, i što poduzimaju? Ništa. Neka su pune gaće, ganuća ili straha, kao da je bitno za crkvene poglavare.
Sličnu atmosferu brijanja glava do krvi idealno podgrijava i splitska filijala bezgrešnog začeća. Atmosferu rabijatnog folklora uoči Drugog Split Pridea (a do 9. lipnja ostalo je manje od mjesec dana) uveliko lože oni kojima bi sa hostija trebalo krckati jedino milosrđe. “Ta antiprocesija je vrijeđanje kršćanskih vrednota. Nijedan vjernik ne mora podnositi takvo izrugivanje”, lijepo je, u vrijeme blagdana Svetog Dujma, svećenik Ante Mateljan blagoslovio budući linč gay hodočasnika. Uostalom, mi smo se onomad nagledali svetih vodica koje su devedesetih škropile topove i kalašnjikove. Dakle, ovo je tranzicijski učipkano isto.
Organizatori Split Pridea, udruge Kontra, Iskorak i Domine, odmah su reagirali i zatražili od Državnog odvjetništva da pokrene odgovarajuće radnje da bi sankcioniralo ovakav nimalo prikriveni govor mržnje. “Smatramo zabrinjavajućim izjave Ante Mateljana, profesora Katoličkog bogoslovnog fakulteta. U kontekstu događaja od prošle godine smatramo to otvorenim pozivom na nasilje prema sudionicima/cama javnog okupljanja Split Pride”, stoji u njihovom priopćenju.
Srećom, ima i ljekovitih primjera. Dobrog tamjana što uzdiže nadu. Takva je inicijativa ministra branitelja Predraga Freda Matića koji je pozvao braniteljsku populaciju da učine civilizacijski iskorak i svojim mišićima zaštite potlačenu manjinu – povorku homoseksualaca. Šteta, splitski veterani ideju su glatko odbili. Međutim, zapamtimo riječi Josip Klemma, predsjednika Udruge specijalne policije, koji je bio spreman podržati ministrov prijedlog: “Ne slažemo se sa stavovima homoseksualaca, ali ne želimo ih osuđivati što su drukčiji niti to ikome daje za pravo da im razbijaju glave. Onaj tko je bio u ratu vrednuje ljudske živote.” Nije li to napredak? Spor, mršav, ali ipak napredak.
Civilka 