Tag Archives: empatija

MEJREMINI BISERI

U srcu i životu Mejreme Reuter postoje dvije sigurne kuće, jednako plemenite i jednako otajstvene. Nekad davno, krajem osamdesetih 20. stoljeća, kao glumica Mejrema Lukanić, za pjeskovita zrnca sretnoga svijeta borila se s kazališnih pozornica Rijeke, Splita, Zagreba… U elgičnom epu “Vježbanje života” (HNK Ivana pl. Zajca) krhkom je anđeoskom žrtvom svjedočila onu pogubu ljudskog roda kad ljudskost biva zgažena urlicima nacionalizama. Na pustopoljinama “Lova na medvjeda tepišara” (Teatar &TD) predskazivala je povratak plemenskih atavizama kojih se ni danas nismo otresli. Svoje glumačko biće nastanila je predivnom interakcijom tankoćutnosti i snage. Još tada je slala signale da se zavjetovala izdržati dugo u bitkama za bližnjega, u traganju za čovjekoljubljem sve do granica svijeta. Životni zov odveo ju je kasnije na duga putešestvija. Nakon mjesta predavačice na Katedri za teatar Američkog sveučilišta u Kairu i savjetnice za marketing i koordinatorice Edukacijskog centra tamošnje Opere, uz supruga Carla Reutera, britanskog diplomata, putuje dalje stazama nesebičnosti. Od Kuvajta, preko Bangladeša i Libije, Mejrema Reuter posebice se bavi edukacijskim i terapeutskim programima za djecu s posebnim potrebama i teško oboljelim ljudima, vodi zborove, baletnu školu i kreativne radionice, predaje dramu i glazbu…Prema svemu sudeći, marno je koristila sva svoja izvedbena i komunikacijska umijeća da bi iskovala nerazdvojive lance povezanosti s onima kojima je pomoć nasušna.
“Kada sam se duboko u saharskoj pustinji u smiraj dana penjala na dine i svirala flautu, to su – meni nevidljivi – znali slušati Tuarezi. Ujutro sam ispred šatora našla datulje. Ostavio mi ih je čovjek sa zelenim šalom, koji je doveo i ženu da je liječim. Rekla sam mu da mi je žao što im ne mogu pomoći jer nisam liječnica. Pogledao me ravno u oči i sa smiješkom rekao: ‘Jesi, jesi!’ Moj mi je vodič objasnio da Tuarezi biraju ljude kojima vjeruju i koji ih iscjeljuju – ne nužno lijekovima. Ovoga puta to je bila muzika”, ispričala je Mjerema u razgovoru za Novi list, prošloga ljeta.
Mejrema zna da je najgora pustinja ona koja se zatekne u ljudskom srcu (i prečesto tamo stanuje, okamenjena u sva prokletstva ovoga svijeta) a da je geografska pustinja zapravo sazdana od milijuna zrnaca spoznaje čovjekove duše. Poput morske pučine. Kada se 2008. sa suprugom Carlom vratila u Hrvatsku i nastanila na Čiovu (na žalost, Carl je iznenada umro 2011., prije negoli je povukao jedan od bluzerskih rifova koje je, kažu oni koji su ga poznavali, pasionirano volio), Mejrema je nastavila svoje davanje energije i životnog fajta.
Upravo je projekt “Umjetnost u terapiji” ponudila zagrebačkoj djeci, s ciljem prikupljanja sredstava (ulaznice je moguće i donirati) za uređenje prostora Udruge za autizam – Zagreb, u ulici Ljudevita Posavskog 37. Tako će u Zagrebačkom kazalištu lutaka u siječnju biti izvedene tri interaktivne predstave. Priča “Mala crvena kuća”, bajka o moru i prijateljstvu “Majka Biser” i interaktivna radionica “Saharsko blago” na programu su od srijede 15. siječnja, slijede još izvedbe u petak 17. siječnja, te u petak 24. siječnja. Posebna je vrijednost postupka Mejreme Reuter da omogućava izravan dodir djetetov (da, recimo, na dlanu osjeti skrutnute geološke elemente) s pračesticama mašte i stvarnosti.
Mejrema Reuter nije zaposlena. U današnjoj Hrvatskoj za Ljude nema posla.

Oglasi

Komentiraj

Filed under Društvo

HRABRA I DOBRA

“Ta nagrada mi je dala veliki poticaj, ali i dalje mi je najveća nagrada osmijeh obitelji koja dobije našu pomoć, sama činjenica da smo nekome pomogli i da smo nekoga usrećili”, skromno se Dubrovkinja Vesna Zucalo povjerila Maji Celing Celić, novinarki portala Civilno društvo. Ova mlada žena, vječnoga osmijeha na licu (kako svjedoče svi koji ju poznaju) proglašena je dobrotvorkom godine i uručena joj je nagrada “Josipa Vancaš” Zaklade Zamah, za 2013.
Prije godinu dana Vesna je odlučila iskoristiti socijalni alat Facebooka ne radi nekog površnog egotripa nego kao korisnu platformu za pomoć bližnjima, kao mrežu empatije i djelotvorne solidarnosti. Pokrenula je fejs grupu “Pomoć za Dubrovčane”, a njenu inicijativu ubrzo su prepoznali i prihvatili brojni sugrađani. Danas grupa ima 1167 članova, a tridesetak ih je baš aktivnih. Mreža pomoći funkcionira tako da se oni kojima je egzistencija ugrožena jave u inbox grupe ili na Vesnin broj mobitela (0989281795 ) točno kažu što im je nužno potrebno – odjeća, obuća, hrana, higijenske potrepštine… Nakon toga, Vesna njihovu molbu objavljuje na zidu grupe. Tjedan dana se prikupljaju donacije, zatim se članovi grupe svake nedjelje sastanu ispred Tommyja na Gružu, ukrcaju skupljene potrepštine u auto i voze ih obitelji koja se za pomoć javila. Jednostavno i toplo od srca. Vesna nikada ne ide sama u posjet onih kojima se pomaže, jer želi da “što veći broj ljudi osjeti i doživi radost darivanja.”
Za ljude “nazbilj” poput Vesne vrijeme plemenitog darivanja nikada ne staje, njihova ruka pomoći nikada se ne stvrdnjava u šaku pokvarenosti. I njih je, na žalost, manje na ovome planetu. Oni “nahvao” (kako to Držić uči) su u većini, oni daruju samo vlastitu korist i pohlepu.
I Vesna Zucalo hrabro se bori s nemalim životnim nedaćama. Samohrana je majka dvoje djece, od kojih je jedno s posebnim potrebama – djevojčica slijepa od rođenja. Nije joj lako, ali naoružana je ogromnom snagom, entuzijazmom i ljudskošću. Otkada je svijeta, Brecht je to najbolje krstio, nema boljeg imena nego Majka hrabrost za ženu koja kuca ispod Vesninog srca. Prije devet godina njenoj kćeri je morala biti izvršena hitna operacija u Veroni, za što Vesna nije imala novaca. Pokrenuli su se Dubrovčani i pomogli joj. Vesna to nikada nije zaboravila i dobro vraća višestrukim dobrom.
“Kad sam dobila nagradu za dobrotvorku 2013. bila sam šokirana jer to zaista nisam očekivala. Ostale kandidatkinje imaju puno duže iskustvo u humanitarnom radu. Ali lijepo je kad vas netko nagradi za nešto što radite, pogotovo kad to radite srcem.” Očito, u Vesne je srce pregolemo, u stanju je u njemu prigrliti cijeli svijet.

Komentiraj

Filed under Društvo