Tag Archives: GONG

GORIVO ZA DIKTATURE

Bahati korpus ovdašnjih političara nema da brine. Teško da će njihovom međusobnom beskrupuloznom dilanju upravljanja Hrvatskom ikada nešto zasmetati. I neke buduće otvorene diktature također mogu spokojno pripremati svoj dolazak. Bogme, ovdje im pogonskog goriva nikada neće faliti. Krajnje zapuštene civilne i građanske regule ovo zaostalo društvo njeguje od malena – od generacije koja će, po svemu sudeći, posve utonuti u apatiju i pogubnu samoživu ravnodušnost.
Evo alarmantnih nagovještaja: samo 14 posto učenika sedmih i osmih razreda zna da je najvažnija uloga građana u demokratskoj državi nadziranje djelovanja vlasti, a svaki četvrti učenik završnih razreda osnovne škole građanstvo definira kao brigu za osobne interese! To su neki od rezultata istraživanja eksperimentalne provedbe kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja (trebao bi nastupiti u školskoj godini 2014/15). Istraživanje se odvijalo među učenicima osnovnih i srednjih škola unutar projekta “Novo doba ljudskih prava i demokracije u školama”. Nositelj ovog vrijednog projekta je Mreža mladih Hrvatske s partnerima Centrom za mirovne studije i GONG-om, u suradnji s Istraživačko-obrazovnim centrom za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Nacionalnim centrom za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
Pokazalo se da je razmjerno visokom postotku ispitanika potpuno nepoznata ili nerazumljiva uloga u pravima i odgovornosti građanina, posebice kao regulativa vlasti. Tek četvrtina učenika završnih razreda osnovnih škola (24%) zna da se ljudska prava u demokratskoj državi štite Ustavom. Eto od njih uskoro sjajnih poslušnika koji će zaokruživati krajnje rasističke ustavne dosjetke.
Na ponuđeni anketni opis (“Vlast je u zemlji u rukama jedne osobe koja vlada uz pomoć policije i tajnih službi. Građani potvrđuju svoju ljubav i vjernost vođi tako što pjevaju pjesme njemu u čast”) jedva je 39 posto osmaša naslutilo da bi moglo biti riječ o diktaturi, a gotovo jedna trećina tu je prepoznala urednu demokratsku vlast!
Stariji tinejdžeri još su bizarnije neinformirani. Društvo koje je odavno prognalo vrline s popisa svojih prioriteta ništa se ne mora čuditi da srednjoškolci nisu u stanju dokučiti ni što bi to bile građanske vrline. Samo trećina srednjoškolaca zna da posjedovati građanske vrline znači brinuti se o interesima zajednice. Ljudska prava su im daleka egzotika, i čini se da se uopće ne zabrinjavaju radi njihova kršenja. Naime, zabluđeni smatraju (njih 31 posto) da ljudska prava regulira Biblija! Blago njima ravnodušnima, njihovo je carstvo diktatorsko.

Komentiraj

Filed under Društvo

ODRŽIVI RAZVOJ GRAĐANINA

Teško je nabrojati sve pore zapuštenosti našeg ubrloženog društva. Dvadeset i dvije godine neprekidni tajfuni brišu ovdašnje institucije normalnog življenja. A iza tih toksičnih nepogoda, zemlja i ljudi postaju sve osiromašeniji u moralnom i ljudskom smislu. U tome nije najtragičnija financijska kriza (naravno, bez para se ne može), ali bijeda duha, svijest o institutu građanina kao središta, kao generatora oko kojega se država mora vrtjeti, to je u Hrvatskoj poharano kao da je napalmom sravnjeno. Pobogu, ovdje je vertikala građanina pojedinca postala skoro pa sramotna pojava. Nisi li dio nekog klana, krda ili udruženog zločinačkog pothvata, teško da će se čuti tvoj glas. Što nipošto ne znači da nema nade, da je nemoguće početi od nule i početi veliko pospremanje poniženih ljudskosti. Posla je puno, ali svaki mali korak u pravcu održivog razvoja građanstva je od neprocjenjive vrijednosti. Da bi se iznurenim, iznerviranim građanima vratilo samopovjerenje, samopoštovanje i vjera u dignitet, potrebno je krenuti bukvalno od malih nogu. Od školskih klupa. Tamo gdje se poniženja počinju učiti češće od abecede, gdje se nasilje uvježbava češće od skoka u dalj. Da bi se u divljim nasadima Hrvatske uspješno primila i razvila društvena kohezija u kojoj građani aktivno sudjeluju u svim društvenim procesima i životu zajednice, u škole je nasušno potrebno uvesti građanski odgoj i obrazovanje. Od osnovne preko srednje škole do visokog obrazovanja. Pri tome se znanja, vještine i stavovi moraju razvijati u svih šest dimenzija – političkoj, ljudsko-pravnoj, društvenoj, kulturološkoj, gospodarskoj i ekološkoj. I da vidiš plodova, mic po mic, ali što su krhkiji ti plodovi koje odnjegujemo, bit će slađi. Održivosti građanskog odgoja i obrazovanja (s naglaskom na izazove u područjima posebne državne skrbi, gdje su građanska prava zaista smlavljena) nedavno je posvećen skup u Daruvarskim toplicama. Organizatori su bili Mreža mladih Hrvatske, Centar za mirovne studije i GONG, a uz njih su na skupu sudjelovali: Forum za slobodu odgoja, Documenta – centar za suočavanje s prošlošću, Direktna demokracija u školama, Ženska soba, CESI, Hrvatski centar za dramski odgoj, Koordinacija udruga za djecu, Kuća ljudskih prava, Volonterski centar Osijek, Ženska udruga Izvor, Udruga romskog prijateljstva Luna i Udruga za rad s mladima Breza. Prezentirajući svoje programe neformalnog građanskog obrazovanja i suradnje sa školama, udruge su istaknule niz iskustvenih opažanja od kapitalnog značaja za institucije koje će nositi razvoj građanskog odgoja.

Kao prvo, iznimno je važno osigurati kvalitetu i ujednačenost nastave građanskog odgoja i obrazovanja, što podrazumijeva jasnije određivanje nastavnog programa i određivanje osnovnih sadržaja. Znamo li kakve kaotične prilike haraju domaćim sustavom obrazovanja, posve je jasno da se pripremama građanskog odgoja mora pristupiti delikatno i najstručnije moguće. Zatim, potrebno je jasno predvidjeti nastavne sate, uz omogućavanje dovoljno slobode školama da osluškuju interese učenika i učitelja. Nužno je osigurati korištenje raznolikih metoda poučavanja s naglaskom na participativne metode i iskustveno učenje, bez brojčanog vrednovanja građanskog odgoja i obrazovanja. Uz sve to, neće izostati borba sa specifičnim terenskim problemima nerazvijenih oblika civilnog društva, nezaposlenosti, nacionalne i etničke diskriminiranosti. Zato je združena, vibrantna želja da se zanemareni građanski resursi ponovno odlede i stave u život, nešto što je gotovo pa urgentno pitanje opstanka ove zemlje. I sreće svakog njenog Građanina.

 

Komentiraj

Filed under Društvo

GRUPA TNT

Ima u serijalu o Alanu Fordu i grupi TNT jedna zgodna epizoda. I u našim se stripovskim odnosima beskonačno reprizira. Alan se praćaka kod zlog psihića na kauču, na svako doktorovo inkvizitorsko pitanje kojim ovaj pokušava izmamiti priznanje grijeha, mladić nevino odgovara: “Krao sam orahe kod susjeda.” Ajde, ako su blentavi luzeri poput Alana u pitanju, još se čovjek slatko nasmije. Ali u nas je mantra o drpanju komšijinih oraha postala zaštitni faktor za društvene prekršaje svake vrste. Kakvi god grijesi ili greške se dogode pod prstima tzv. elite, budite uvjereni da će se pokušati sniziti na razinu nestašluka.

U najnovijem tragikomičnom crtiću kojeg upravo gledamo, u fake cvjećarnici ovdašnje grupe TNT, Radimir Čačić igra Debelog Šefa. Mi smo, naravno, sadistička javnost koja ga je bjesomučno prikovala na kauč i gnjavi ga zbog navodnih loših radnji. To što je prije dvije godine u Mađarskoj prebrzo vozio iza čega ono…? Ah, da, iza kamiona punog lubenica, pa nije na vrijeme stigao zakočiti i spljeskao dvije u nepovrat. Iz džepova Debelog Šefa na sve strane vire Skvikiji, zamorčad uvrijeđenih nafrndoljenih njuškica jer im gazdu arčimo po forumima. Ima se u priči i Alan Ford – nije li premijer Zoran Milanović njegova slika i prilika, samo crnokosa. On se poput francuske sobarice strašno čudi zašto bi, zaboga, radi bezazlenog nesnalaženja u mađarskom prometu, drugi čovjek njegove ekipe trebao dati ostavku. Da nije ovih dana tako paklenski vruće, Milanović bi, siguran sam, negdje izvukao crnu “alanovsku” rolku i navukao je do očiju. Da ga ne prepoznamo i ne zapitkujemo gluposti o čemu se to još domunđava s prvim potpredsjednikom Vlade. Druga su vremena bila, prije nekih dva-tri tjedna, kad je ona mala garava Holy ekspresno zaradila nogom u dupe zbog mejliranja. To je bio prvorazredni krimen vladinog službenika, a ne ova sitnica u mađarskoj vukojebini.

Ne znam da li je ova Vlada svjesna kakvu si je autogolčinu zabila relativiziranjem slučaja Čačić? I čemu im služe nakostriješena otresanja na prozivke iz Karamarkovog orkestra, kao šta će nas oni ogrezli u grijehu prozivati? Mislim koga briga šta još misli HDZ? Velika većina birača birala je Kukuriku koaliciju upravo s nadom da je dosta bahatosti vlasti. Da će računi biti čisti a ljubav duga. Čini se da Milanović misli da je na +40 svaki hladan tuš dobrodošao. E, pa neće biti da se baš uvijek možemo izvlačiti na sunčeve pjege. 76 posto građana prema istraživanju agencije Ipsos Puls smatra da bi nas Čačić trebao osloboditi svojih političarskih usluga. “Nikad nisam i nikada neću donositi odluke pod pritiscima”, armirano uzvraća Čačić, očigledno prezirući građane kojima služi.

Neku večer na HTV-u lijepo je Dragan Zelić, izvršni direktor GONG-a (koji također smatra da bi Čačić morao odstupiti) podsjetio da se ponavlja staro pravilo zaboravljanja žrtava. Sve je opet daleko važnije, i jebene fotelje i egotripovi i navodni nacionalni intersi (kaže Vesna Pusić da bi ostavka Debelog Šefa destabilizirala Cvjećarnicu, pardon: Hrvatsku), samo se zaboravilo na žrtve. Gadno i gadljivo do bola.

Komentiraj

Filed under Politika

DJETELINE SREĆE

Sigurno ste milijun puta čuli onaj vic o engleskoj demokraciji i travi. Kao, nema tu problema, rez ovamo, štric onamo, malo zaliješ i eto solidnog društva i još boljeg travnjaka. Tako najmanje 500 godina u kontinuitetu. Naravno, nije građanska demokracija sustav bez mana. Ali, ako se dugotrajno i nesebično njeguje, ipak ljudima vraća najviše. Poput najkvalitetnijeg travnjaka. Elem, od tog ugodnog travnatog tepiha udaljeni smo stoljećima. Strašna zapuštenost ovdašnjeg društva više nalikuje prašumi. Zato je svako zrnce civilne pameti i energije, dobrodošao putokaz kojim bi se ova džungla mogla raskrčiti. I pretvoriti u vrtove ugodnog življenja. Svaki napor koncentriran u buduću dugu njegu naših ukorovljenih institucija, valja podržati iz sve snage. Naslućujem da se dobre ideje kriju u beta-verziji predmeta Građanski odgoj i obrazovanje. Odnosno, nacrtu kurikuluma za provođenje ovog “baštenskog alata” u osnovnim školama od jeseni. Kurikulum je plod suradnje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Agencije za odgoj i obrazovanje, Mreže mladih Hrvatske te projektnih partnera: Centra za mirovne studije, Centra za ljudska prava i GONG-a, uz financijsku podršku EU.

“Cilj nam je nova kvalitetnija škola iz koje će izlaziti učenici koji će u školu ići zbog života, a ne zbog ocjena”, rekao je ministar Željko Jovanović, istaknuvši esencijalnu biljku koju smo odavno sasjekli u korjenu: školu kvalitetnog života. Rađa se mukotrpno, ali vrijedna je svaka sekunda borbe za tu vječnu odgojnu ustanovu. Od sljedeće školske godine (2012/2013) planirana je eksperimentalna faza Građanskog odgoja koja će trajati dvije godine. U šest zagrebačkih škola i šest škola na područjima od posebne državne skrbi program bi išao na sljedeći način: od prvog do šestog razreda osnovne škole novi kurikulum bi se integrirao u postojeće predmete (godišnja satnica 35 sati) – od hrvatskog jezika do likovnog odgoja. U sedmom i osmom razredu osnovne škole Građanski odgoj i obrazovanje postaje zasebni predmet, ali kao izborni, s istom satnicom. Iskreno, da je propisano i pet tisuća sati godišnje bilo bi premalo.

“Učenik će osjetiti što znači biti aktivan član društva u svim područjima, kako razviti socijalne i komunikacijske vještine, kreativnost i poduzetnički duh. Učit će koliko su neprihvatljivi svi oblici diskriminacije, od rodne do etničke i rasne, kako prihvatiti različite bez obzira na vjerski, materijalni ili bilo koji drugi status”, objašnjava Nevenka Lončarić Jelačić iz Agencije za odgoj i obrazovanje, hranjivu srž budućeg predmeta.

Klinci bi iz građanskih bukvara učili na primjer što je korupcija (oglednih slučajeva imamo ko pljeve), sve o lošim zakonima i nepoštivanju dobrih… Vjerujem da će se i đacima prvacima zorno pokazivati slike homofobne i rasističke đubradi što u nas prima parlamentarnu plaću. Znam da će biti naprednih đaka koji će pronicljivo dizati dva prsta i zapitkivati kako se to gradovima ove zemlje upravlja mobitelima – iz zatvora u drugim državama?! Predavanja, kako čujemo, neće biti klasična, nego interaktivna. Simuliranjem suđenja, primjerice, ili saborske rasprave. “Učenici će kroz ovaj kurikulum vratiti osjećaj za zajedničko dobro, koji kao da se u našem društvu zagubio”, kaže Nevenka Lončarić Jelačić. Zagubio se, gadno se zagubio. Povratimo ga, travku po travku ako treba. U svakoj prokletoj travuljini krije se djetelina s četiri lista. Nema razloga da je nas mimoišla.

Komentiraj

Filed under Društvo