Tag Archives: Građanski odbor za ljudska prava

FAŠIZAM NA TEZGAMA

Zamislite užasa da voljenu osobu ne smijete držati za ruku. Možete li shvatiti dimenzije muke uskraćenog pokazivanja ljubavi? Nemoguće je opisati strahove koje proživljavaju mnogi zaljubljenici dok im krvožedni sugrađani brane poljupce, zagrljaje, odgoj djece i zajedničko plaćanje računa. Gotovo 60 posto homoseksualnih, biseksualnih i transeksualnih parova koji žive u zemljama EU ne usude se držati za ruke u javnosti, a 30 posto ih je bilo izloženo fizičkom ili verbalnom nasilju. To su mučni rezultati online istraživanja provedenog među 93.000 pripadnika LGBT zajednice u 27 zemalja EU (uključujući i Hrvatsku koja u EU useljava za nešto više od mjesec dana) a povodom Svjetskog dana borbe protiv homofobije. Hrvatska je tu posve u crnom trendu, dapače daje sve od sebe kako bi prednjačila u mračnjačkim metodama. Kao s ovim skarednim, opakim, pseudodemokratskim tezgarenjem po trgovima i crkvenim lađama, na papirima Građanske inicijative “U ime obitelji”. Bijednim gaženjem posljednjih mrvica civilnog osjećaja, kojim se iznuđuje referendum za ustavno uhljebljivanje diskriminacije: da je brak isključiva zajednica muškarca i žene. I posljednjem noju bi napokon moralo biti jasno da se fašizam u Hrvatsku uspješno vraća, zasad puže i maskira se, ali tu je on, svježiji no ikad. Ono što je civilizacijski sramotno jest da se klerofašističke akcije odvijaju pod prešutnim odobrenjem državnih institucija koje bi morale štititi integritet svih svojih građana. Ustavni sud RH, naime, kalkulantski šuti i ne reagira na očiglednu protuustavnu diskriminacijsku inicijativu.
Neuvijeno i građanski hrabro, u intervjuu za H-Alter govori pravnik Marko Sjekavica, član Građanskog odbora za ljudska prava, valja zapamtiti njegova zdravorazumska upozorenja: “Ovo što se trenutno događa u Hrvatskoj, manifestirano posebno kroz pobunu protiv ćirilice i pozivanje na referendum o ustavnom definiranju braka kao zajednice žene i muškarca zapravo je bivanje u središtu procesa nastanka fašizma. Ne fašizma kao fraze i stilske figure, već pravog pravcatog fašizma. Paralela onoga što se u Njemačkoj zbivalo 1930-ih kad su kroz legislativu stvoreni temelji za holokaust.” Sjekavica podsjeća na mudrost Hannah Arendt i njezinu priču o banalnosti zla: “Ovo je upravo prvi korak, kad se homoseksualce, lezbijke i Srbe u našem slučaju, zakonskim okvirom želi obespraviti i učiniti nižom i poniženom klasom. To je ta prva, naočigled nevina faza, u kojoj uglađene građanske familije, s osmijehom na licu, stavljaju svoj potpis na peticiju za aktualni zahtjev za referendum. Uskraćeni mogućnosti apstraktnog promišljanja i nepoučeni dobro u školama, vjerujem da većina nije ni svjesna da su slični bili prvi koraci koji su od rasno čistih zakona doveli do koncentacijskih logora. Te pristojne persone koje s krunicama u ruci vabe ljude pred crkvama, po kolodvorima i ulicama u ponešto izmijenjenim okolnostima, kad popuste društvene kočnice, postaju ljudožderi.”
Udruge Iskorak i Kontra urgentno su pripremile konkretne mjere razuma i osjećaja. “Poručujemo Vladi RH da se s ljudskim pravima ne smiju raditi kompromisi i nagodbe zavisno od stava Crkve. Tražimo jednaku pravnu zaštitu za istospolne obitelji kakvu uživaju raznospolne obitelji – tražimo pravo na brak i izvanbračnu zajednicu”, kažu, pozivajući građane da se 27. svibnja u Zagrebu pridruže Maršu za bračnu jednakost. Da istupaju i marširaju protiv mržnje a za klice ljubavi. Jedini marševi koji su nam zauvijek potrebni jesu oni ljubavničkih zagrljaja. Treba biti svjestan toga, jer naci-bubnjevi već imaju bučne generalne probe.

Komentiraj

Filed under Društvo

TIHI ROĐENDAN LJUDSKOSTI

Naravno da smo točno u mjehurić informirani koliko su šampanjca ispartijali lokalni selebovi slaveći rođendane. I jedva da nas mogu mimoići podaci o obljetnicama kad je koji paravlasnik Hrvatske prodao svoj prvi kupus, ili prošao prvi kilometar švercajući kajmak, kalašnjikove ili koku. O jubilejima prvih kamen-temeljaca državnosti (poznato je, ova je država nastala još u doba dok su amebe bile neorganizirana banda) kojima se maltretiraju i djeca u vrtiću, ne moramo ni govoriti. No, zato je ovih dana jedan vrijedni dvadeseti rođendan bezobrazno podcijenjen. Minorno odrezan na desetak protokolarnih redaka ili desetak sekundi u montaži, zatrpan vrištećim naslovima prenapuhanih prečih događaja. Uopće se ne čudim, jer uz ovaj se praznik rođenja veže esencijalna mantra opstanka sadržana u riječima GRAĐANSKO, LJUDSKO i PRAVO. Trojci odavno ismijanoj i pogaženoj u našoj virtualnoj zemlji. 20 godina se upravo navršilo kako je osnovan Građanski odbor za ljudska prava, mlada a već tako prekaljena institucija, jedna od onih kojima dugujemo mnogo. Svaku mrvicu očišćene prošlosti i svaku grudicu civilizacijske budućnosti.
“Zadaće i problemi koji će se i u budućnosti pojavljivati bit će dijelom vezani za naše stare poznanike – nacionalističku netrpeljivost, ksenofobiju i rasizam. Neki od njih se ulaskom Hrvatske u EU ne moraju nužno smanjiti, a pojavit će se i novi problemi, kao sve veća socijalna isključivost te sve ugroženija prava na zdravi život”, rekao je Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, na svečanosti u zagrebačkom Muzeju Mimara. Da, Pusić je gorko u pravu, “stari poznanici” su ovdje žilavo usađeni, uvijek su u sjajnoj formi. U borbi sa ksenofobičnom i rasističkom idiotarijom kraj se ni izdaleka ne nazire. A već stasaju “novi” problemi poput socijalne bešćutnosti i radikalnog gaženja elementarnih životnih prava, u sirovim uvjetima našeg priključka na predatorski kapitalizam.
GOLJP je pokrenut 1992., kao nevladina, neprofitna organizacija koja radi na zaštiti i promociji ljudskih prava. Osnovana je kao reakcija na tadašnja masovna kršenja ljudskih prava, činjena pod alibijem ratne situacije. Bilo je to u jeku rata, kada je i sam spomen ljudskih prava izazivao nakostriješene krvožedne uši kod warlordova hrvatskog društva. Aktivisti koji su ’92. osnovali GOLJP, do te su godine već imali bogat i visokomoralan staž u organiziranju ljekovite fronte protiv narastajućeg nacionalizma i buđenja totalitarnosti. 1990. su osnovali Odbor za Trg žrtava fašizma, nevladinu organizaciju (aktivnu do 2001.) koja je upozoravala na opasnosti ponovne pojave fašizma u hrvatskom društvu te zagovarala antifašističke vrijednosti kao europsko naslijeđe. 1991. suosnivači su Demokratskog opozicijskog foruma (DOF) te organizatori Jugoslavenskog pretparlamenta građana, koalicije s ciljem okupljanja svih onih koji su zagovarali i vjerovali u mirno rješenje sukoba na teritoriju bivše Jugoslavije.
Od 1992. aktivisti GOLJP-a pomagali su u rješavanju dobivanja državljanstva i putovnica, suprotstavljali se nasilnom i nezakonitom iseljavanju i zauzimanju stanova i kuća, organizirali potrage za nestalim i razmještenim osobama, tražili raščišćavanje i procesuiranje ratnih zločina. Za svoje aktivnosti najčešće su trpjeli prijetnje i uvrede, a okusili su i policijska privođenja. Stoički su izdržali sve, vjerujući da ono trojstvo u nazivu njihove organizacije još uvijek ima smisla. Hvala im na izdržljivosti.

Komentiraj

Filed under Društvo, Politika