Tag Archives: hendikepirane osobe

O LJUBAVI I NESTAJANJU

U malom inkluzivnom beogradskom gnijezdu, u radioničarskoj atmosferi isprobava se dramski prvijenac velike glumice Mire Furlan. Vijest je to ogromne težine, a baš se nešto i ne probija na naslovnice zagađenih hrvatskih medija. Režije se prihvatio njen kolega Miki Manojlović. Karizma i golemo umijeće ovih zvijezda predana je uzvišenom cilju: skrenuti brigu društvene zajednice prema osobama s invaliditetom i rušenju barijera pred njihovom dostojnom integracijom u društvo.
“Pročitao sam ga još prije tri godine i oduševio se, ali do sada nije bilo prilike, nije bilo vrijeme… Nisu bili sklopljeni svi potrebni činioci. Radnja u komadu se odvija sedamdesetih godina prošlog stoljeća, na ovim prostorima. To je sjajan komad sa četiri lica i nije za lake note i lake produkcije. Na poseban, umjetnički jak, uzbudljiv, upečatljiv način govori o ljubavi i nestajanju”, komentira Manojlović dramu “Dok nas smrt ne razdvoji”, čija će se praizvedba dogoditi 25. travnja u Beogradu, u produkciji Radionice integracije. Tako će se Manojlović pojaviti u trostrukoj ulozi – kao redatelj, glumac i producent. On je, naime, predsjednik ove jedinstvene kulturne udruge koju je pokrenuo 2008. s ciljem udarničkog stvaranja kreativne oaze za hendikepirane. Osim učešća umjetnika profesionalaca, programi Radionice podrazumijevaju inkluziju osoba s invaliditetom u stvaralački proces na predstavama. Primjerice, prije tri godine je rad slijepih i slabovidnih članova udruge, uz pomoć glumca Nebojše Dugalića, proizveo Beckettovog “Godota”. Također se organiziraju i brojni koncerti, radionice kreativnog pisanja, posvećene slijepim i slabovidnim osobama ili osobama sa nekim drugim vidom invaliditeta, kao i svim poštovaocima umjetnosti.
Uz Manojlovića uloge tumače sjajne glumice Anita Mančić i Jasna Đuričić te mlada studentica glume Jovana Gavrilović. “Izvrstan, snažno emotivan komad. Prati priču kroz živote tri žene; majke, kćerke i bake. Na izvjestan način naturalistički. Intiman, prosto mu pripada da bude u takvom prostoru. A čudesa koja stvaraju vrsni glumci, ove umjetničke aždaje, su posebnost svoje vrste”, rekla je kostimografkinja Jelisaveta Tatić.
“Tome sam posvetio dobar dio svog života i u tom angažmanu nalazim duboki smisao: u radu s ljudima koji su u našem društvu potpuno marginalizirani. Radeći s ljudima s hendikepom, radimo i na sebi. I to je jedan veoma zanimljiv proces”, govori Manojlović.
Mira Furlan će tako za praizvedbu svoga dramatičarskog starta imati predivno okruženje onih koji pruženu šansu i ljubav stostruko vraćaju. Uostalom, Mira itekako zna kako se osjećaju marginalizirani. Osjetila je to na vlastitoj koži.

Komentiraj

Filed under Društvo, Kultura