Tag Archives: Iskorak

PROTIV KLICONOŠA FAŠIZMA

Može li u ovoj zemlji napokon ustati revolucija koja će skršiti bujanje mračnog konzervativizma? Može li moćna internetska platforma zaista mobilizirati osviještene i spriječiti pad u srednji vijek ili povratak u otvoreni fašizam? Kako će institucije (Parlament & Ustavni sud) po svemu sudeći ostati posvađane, jalove i nemušte, sramotni referendum s ciljem upisa arijevski čistog hetero braka, ipak nam ne gine 1. prosinca. Zato su civilne udruge i građani izašle na mrežu, stupivši u ujedinjenu socijalnu akciju svim forumaškim sredstvima.
U dva dana (5. i 6. studenog) nadam se da je posijano nešto što bismo mogli jednom u budućnosti nazvati Novembarskom revolucijom. Na socijalnim mrežama Twitter i Facebook crvenim je buknula kampanja “Ja glasam protiv”. U obliku vizualnog protesta, sudionici su na svoje profilne fotografije, pomoću aplikacije Twibbon dodavali crvenu etiketu PROTIV. Otkad je kampanja pokrenuta, više od 16.000 korisnika već je pritisnulo like, a preko 1.600 preuzelo je crvenu etiketu, alarmirajući javnost: “Referendum o zaštiti obitelji i braka je sve samo nije to. Ne radi se o nikakvoj zaštiti postojećih obitelji i brakova već upravo zabrani uživanja istih prava nekoj tamo maloj skupini ‘manje normalnih ljudi’. Pitamo se koliko je onih koji su za ovaj referendum, svjesno da su time upravo za zabrane koje će se nametnuti njihovoj vlastitoj djeci, unucima, braći, sestrama, susjedima/ama…?”
Nakon proljetnog marša za bračnu jednakost, organiziranog kao ljekovitu protureakciju na inicijativu “U ime obitelji”, udruga Iskorak pokrenula je novu akciju mobiliziranja javnosti. “Dogodilo se ono čemu se nismo nadale/i. Vlada Republike Hrvatske odlučila je staviti pitanje ljudskih prava na izglasavanje…”, piše na pokrenutom sajtu (jednakost.hr) Iskorakove kampanje Za jednakost. Uz pomoć volontera i volonterki te svih zainteresiranih građana koji se žele uključiti savjetima, valovima internetskog alata se namjeravaju širiti poruke o jednakosti LGBT osoba, osnažiti zajednicu, poticati izlazak na referendum i izricanje glasa protiv uvođenja diskriminatorne odredbe u Ustav.
“Počinjemo putem interneta jer je to moćan način za okupljanje i mobilizaciju ljudi. U planu imamo internetske stranice, prisutnost na društvenim medijima i slične aktivnosti za stvaranje podrške putem interneta. Internetska stranica služi kao srce kampanje putem koje će se usmjeravati ljude u druge aktivnosti. Mnoge osobe žele pomoći u postizanju jednakosti, a ova kampanja će im pružiti alate za zajedničko djelovanje za promjenu javnog mnijenja”, kaže jedan od koordinatora kampanje Zoran Dominković.
Između ostalog, prezentacija strategije kampanje bit će i u mediju YouTube videa s mogućnošću postavljanja pitanja gledatelja. Također, za one koji nemaju pristup internetu, značajan dio kampanje ide u druge tiskane i elektronske medije. Osim toga, bitan akcent nosit će izravan kontakt volontera, umreženih lokalnih organizatora, na terenu. “Činjenica je da je homofobija češća u manjim mjestima, kao i da izravan kontakt ima veći efekt u edukaciji nego tekst na ekranu”, ističe Dominković.
Sudeći po virtualnoj razmjeni revolta i bijesa, očigledno postoji dovoljna masa ljudi koja želi kriknuti protiv diskriminatorne oholosti. Protiv očiglednog rasizma koji se čak namjerava zaogrnuti ustavnom kožom. Ostaje nam nadati se da će svi oni gnjevni za ekranima, doista i ustati prvog decembra. Napustiti svoje domove i poći na prokleta birališta. Izbor je jednostavan: biramo ZLO ili DOBRO.

Oglasi

Komentiraj

Filed under Društvo

MARŠ PONOSA & SLAVE

Grč srama i strepnje steže me kad se sjetim da u ovoj prokletoj zemlji živi barem pola milijuna manipulatura i zaluđenih. Onih mrzitelja svega drukčijeg ili pasivnih slijegača ramenima, koji ne bi ni trepnuli da se sutra svi propali trgovački centri pretvore u logore. I da se ti novi-stari megamarketi likvidacija napune svom “bagrom” što drukčije misli, govori, izgleda i hoda, drukčije se ljubi ili maslinu po koži nosi usađenu. Zasad je preko 500.000 potpisa palo na liste kavge, pola milijuna onih što bi čak u Ustav ugravirali, crno na bijelo, da je huljasta većina ne samo moćnija nego i vrednija od manjine. Pola milijuna monolitnog krda koje bi da vrati rasizam u čitanke, pred oltare i matičare, pola milijuna, eeej! A pristiže ih još.
Istovremeno, jučer (ponedjeljak, 27. maja 2013.) mi se širilo srce, napumpano ponosom i srećom, dok sam posredno pratio građansku gerilu u Zagrebu. Da sam mogao, svakome od sudionika Marša za bračnu jednakost stisnuo bih ruku i zagledao bi mu se u oči. Da ih zapamtim zauvijek. Aktivisti udruga Kontra i Iskorak te građani i građanke koji u džepovima ne žele boksere mržnje nego rupce ljubavi, okupili su se u zagrebačkom parku Zrinjevac i zamarširali (praćeni policijskim osiguranjem) prema Trgu svetog Marka i zgradi Vlade. S glasnim i jasnim upozorenjima razuma da je neustavna bilo čija diskriminacija, da jednaki dignitet moraju imati raznospolne i istospolne obitelji, da porodicu ne kodeksiraju zakoni poniženja nego zakoni srca.
“Očekujemo od Vlade zaštitu obitelji bez diskriminacije. Danas istospolni parovi nemaju nikakvih prava makar i po 30 godina bili skupa. Ovdje nas je dovoljno da od Vlade možemo tražiti da opozove referendum i da smjesta stane na kraj bilo kakvoj diskriminaciji u Hrvatskoj”, poručila je s Markova trga koordinatorica udruge Kontra Sanja Juras, zahvalivši se okupljenima čiji je broj narastao na više od 1.500 sudionika.
“Sve je to samo prvi čin jednog velikog politikantskog igrokaza kojim se desnica, u nedostatku ozbiljnog političkog programa, pokušava pozicionirati i vratiti na scenu”, upozorila je Sanja Sarnavka iz udruge B.a.B.e.
“Malo me je strah onoga što inicijativa ‘U ime obitelji’ predstavlja, jer sam shvatio kako je njihov cilj puno širi od pukog unošenja odredbe o braku u Ustav. Bilo kakvo zadiranje u Ustav je zadiranje u demokratske temelje jedne zemlje i slobodu ljudi, a to me plaši’, rekao je jedan od sudionika marša. Osim razvijene zastave u duginim bojama, aktivisti su istaknuli i transparente na kojima je pisalo “Van iz srednjeg vijeka”, “Brak svima”, “Moja partnerica je moja obitelj”, “Različite obitelji, ista ljubav”, “Različite obitelji, ista prava”, “Pravo na brak” , “I Isus je imao dva oca”… Ako odnekud gleda što se zbiva, vjerujem da i On podržava gerilu. Jebiga, čovjek se dao razapet da bi tekla ljubav a ne mržnja. Nije mali dokaz na čijoj je strani, zar ne?

Komentiraj

Filed under Društvo

FAŠIZAM NA TEZGAMA

Zamislite užasa da voljenu osobu ne smijete držati za ruku. Možete li shvatiti dimenzije muke uskraćenog pokazivanja ljubavi? Nemoguće je opisati strahove koje proživljavaju mnogi zaljubljenici dok im krvožedni sugrađani brane poljupce, zagrljaje, odgoj djece i zajedničko plaćanje računa. Gotovo 60 posto homoseksualnih, biseksualnih i transeksualnih parova koji žive u zemljama EU ne usude se držati za ruke u javnosti, a 30 posto ih je bilo izloženo fizičkom ili verbalnom nasilju. To su mučni rezultati online istraživanja provedenog među 93.000 pripadnika LGBT zajednice u 27 zemalja EU (uključujući i Hrvatsku koja u EU useljava za nešto više od mjesec dana) a povodom Svjetskog dana borbe protiv homofobije. Hrvatska je tu posve u crnom trendu, dapače daje sve od sebe kako bi prednjačila u mračnjačkim metodama. Kao s ovim skarednim, opakim, pseudodemokratskim tezgarenjem po trgovima i crkvenim lađama, na papirima Građanske inicijative “U ime obitelji”. Bijednim gaženjem posljednjih mrvica civilnog osjećaja, kojim se iznuđuje referendum za ustavno uhljebljivanje diskriminacije: da je brak isključiva zajednica muškarca i žene. I posljednjem noju bi napokon moralo biti jasno da se fašizam u Hrvatsku uspješno vraća, zasad puže i maskira se, ali tu je on, svježiji no ikad. Ono što je civilizacijski sramotno jest da se klerofašističke akcije odvijaju pod prešutnim odobrenjem državnih institucija koje bi morale štititi integritet svih svojih građana. Ustavni sud RH, naime, kalkulantski šuti i ne reagira na očiglednu protuustavnu diskriminacijsku inicijativu.
Neuvijeno i građanski hrabro, u intervjuu za H-Alter govori pravnik Marko Sjekavica, član Građanskog odbora za ljudska prava, valja zapamtiti njegova zdravorazumska upozorenja: “Ovo što se trenutno događa u Hrvatskoj, manifestirano posebno kroz pobunu protiv ćirilice i pozivanje na referendum o ustavnom definiranju braka kao zajednice žene i muškarca zapravo je bivanje u središtu procesa nastanka fašizma. Ne fašizma kao fraze i stilske figure, već pravog pravcatog fašizma. Paralela onoga što se u Njemačkoj zbivalo 1930-ih kad su kroz legislativu stvoreni temelji za holokaust.” Sjekavica podsjeća na mudrost Hannah Arendt i njezinu priču o banalnosti zla: “Ovo je upravo prvi korak, kad se homoseksualce, lezbijke i Srbe u našem slučaju, zakonskim okvirom želi obespraviti i učiniti nižom i poniženom klasom. To je ta prva, naočigled nevina faza, u kojoj uglađene građanske familije, s osmijehom na licu, stavljaju svoj potpis na peticiju za aktualni zahtjev za referendum. Uskraćeni mogućnosti apstraktnog promišljanja i nepoučeni dobro u školama, vjerujem da većina nije ni svjesna da su slični bili prvi koraci koji su od rasno čistih zakona doveli do koncentacijskih logora. Te pristojne persone koje s krunicama u ruci vabe ljude pred crkvama, po kolodvorima i ulicama u ponešto izmijenjenim okolnostima, kad popuste društvene kočnice, postaju ljudožderi.”
Udruge Iskorak i Kontra urgentno su pripremile konkretne mjere razuma i osjećaja. “Poručujemo Vladi RH da se s ljudskim pravima ne smiju raditi kompromisi i nagodbe zavisno od stava Crkve. Tražimo jednaku pravnu zaštitu za istospolne obitelji kakvu uživaju raznospolne obitelji – tražimo pravo na brak i izvanbračnu zajednicu”, kažu, pozivajući građane da se 27. svibnja u Zagrebu pridruže Maršu za bračnu jednakost. Da istupaju i marširaju protiv mržnje a za klice ljubavi. Jedini marševi koji su nam zauvijek potrebni jesu oni ljubavničkih zagrljaja. Treba biti svjestan toga, jer naci-bubnjevi već imaju bučne generalne probe.

Komentiraj

Filed under Društvo

LJUBAV I BATINE

Ljubav, kuća, mržnja, plaža, zakon, bezakonje… Tako bi se u sms formi mogle opisati dvije svježe epizode iste priče o pravu na ljubav. Jedna puna sreće, druga puna boli. Obje nedvojbeno ispričane iz života hrabrih, ustrajnih žena.

Zagrepčanke Danijela (45) i Ivana (35) već su deset godina u sretnoj vezi. Zajedno odgajaju dvije Danijeline kćerke (jedna je već punoljetna, druga ide u srednju školu) iz prvog braka. Njihova predivna ljubavna priča ispunjena je harmonijom, nježnošću i porodičnom snagom.

“Živim sa sestrom, mamom, njenom curom i psom”, prirodno je starija kćerka, još kao petnaestogodišnjakinja, svoju obitelj predstavila na prvom školskom satu. I, srećom, imala je normalnu profesoricu (a ne nekog zadrtog homofoba) i kolege kojima je sve to bilo baš “cool”. Cure su, zapravo, posve neopterećeno, svoje mame autale još u osnovnoj. “Kad imaš djecu, ne možeš uvijek birati kome ćeš reći jer djeca odrade pola posla”, mudruju Danijela & Ivana, zadovoljne snažnim emotivnim vibracijama njihove male obitelji.

Na užas klerikalnih ajatolaha, a u skladu s istinskim čuvstvom vjere, Ivana ne vidi nikakav problem da bude gej i vjernik. U početku je naišla na zid u svojoj župi, ali je nakon razgovora sa svećenikom i tog lokalnog pastira uvjerila da Bogu ljubav, kakva god da je predznaka, ne može biti mrska. Zato je ta unutranja snaga bespoštedne ljubavi supervumenski spremna za hvatanje u klinč s nemalim spoljnim problemima, posebice pravne prirode. Danijela je svojedobno prošla kroz duge brakorazvodne parnice s bivšim suprugom, koji je to što je ona gej koristio kao podlo oružje u borbi da joj preotme djecu. Ivana (dogodi li se kakva nesreća Danijeli) nema nikakva prava za daljnju skrb o djeci koju obožava.Ili, ukoliko je Danijela spriječena a djeca su bolesna (što je posebice bio problem u njihovoj mlađoj dobi), Ivana nema zakonsko pravo na bolovanje radi djece. U svakom slučaju, očekuju da najavljeni zakon o registriranom partnerstvu počne rješavati te svakodnevne probleme.

Na žalost, u nedjelju 17. lipnja pred zoru, na splitskoj plaži Bačvice dogodilo se okrutno cipelarenje grupice djevojaka. Napalo ih je krvožedno krdo muškaraca, jer su u svojim nozdrvama nanjušili nešto što tim drekovima od ljudi nije bilo po volji. “Lezbače, svi ste vi bolesni, sve vas treba ubiti!” derali su se gore od hijena dok su mlatili nesretnice. Jedna je uspjela pozvati policiju, no tek je tada počelo poniženje njihove ranjene ženskosti. Patrola je više suosjećala s poludjelim siledžijama i iživljavala se nad curama. Kada su u policijskoj postaji pokušale prijaviti zločin iz mržnje, bile su ismijane i izvrijeđane, a našao se tu i uniformirani idiot koji zna “kako bi to Hitler riješio…” Premlaćene djevojke obratile su se pravnom timu Iskoraka i Kontre za pomoć. Te su udruge odmah reagirale, izražavajući najstrožu osudu najnovijeg homofobnog napada i ovakvog ponašanja djelatnika splitske policije. Zbog sramotnog postupanja policijskih službenika podnijet će prijave Odjelu za zakonitost postupanja policije, kao i Odjelu unutarnje kontrole pri Ministarstvu unutarnjih poslova. Protiv počinitelja podnijet će kaznenu prijavu zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja, prijetnje i razbojništva a sve u vezi sa zločinom iz mržnje.

Dogodilo se opet da su žrtve naletjele na klasičnu zamjenu teza, tako omiljenu u našim krajevima: žrtva je uvijek kriva. Silniku pripada ordenje i simpatija okoline. Sympathy for the Devil.

Komentiraj

Filed under Društvo

PREDSJEDNIČKI SEDATIV

Iznimno je važan predsjednikov apaurinski posjet Splitu. Ako nakon Josipovićeva subotnjeg govora, bude makar jedna okravljena glava manje, bit će to veliki iskorak nade. Vjerujmo da će njegova iskrena neprotokolarna poruka posve razoružati idiotske brusače toljaga. Nadajmo se da će oni 9. lipnja tek flegmatično stajati sa strane (to im demokratsko pravo nitko ne oduzima, dakle budi konzerva ali za svoj račun), nervozno se premještati s noge na nogu i gunđajući proklinjati čudan svijet ljubavi. Svijet koji ne razumiju, što ne znači da ga imaju pravo razbijati.

“Možda će biti malo nervoze, ali siguran sam da će Split i Splićani biti na visini ugleda koji imaju. Bez obzira na osobni odnos prema istospolnim zajednicama, sve ljude moramo prihvatiti kao ravnopravne i jednake. Ovogodišnji splitski gay pride je test naše demokratičnosti koji možemo i moramo proći”, kazao je predsjednik Ivo Josipović u Splitu. Za razliku od brojnih ministara iz Vlade, predsjednik neće sudjelovati u povorci Split Pridea, najavljenoj za 9. lipnja, no zato je eksplicitno dao podršku organizatorima iz udruga Iskorak, Kontra i Domine. “Čuju se i neki glasovi protiv, i to je demokracija, no siguran sam da će Split u najboljem demokratskom duhu odraditi ovogodišnji Pride”, rekao je nakon sastanka s LGTB udrugama. Posebno je važno upamtiti riječ TEST, jer nikad dovoljno testiranja krhkih sklonosti ka toleranciji. Josipović je također komentirao da su neosnovane spekulacije o naknadnoj promjeni ruta iz sigurnosnih razloga. Što bi samo značilo getoiziranje Pridea u zabačene ulice i ormare. “Pravo na mirno okupljanje je ustavna kategorija i vjerujem da će MUP donijeti odluke u okviru svoje nadležnosti”, rekao je predsjednik u svom poznatom sedativskom stilu. Kordinatorica udruge Domine, Mirjana Kučer također tvrdi da je naknadna promjena rute besmislena: “Policija je već izdala sve potrebne dozvole. S obzirom na to da nemamo podršku lokalnih vlasti, voljeli bismo da grad Split prihvati Pride kao važan demokratski događaj. Radi se o ustavnim i zakonskim pravima, besmisleno je odlučivati o tome imaju li ljudi pravo na slobodno okupljanje i izražavanje mišljenja, stavova i potreba. Gay Pride nikoga ne ugrožava.”

Pravo je svakoga građanina, da nenasilno izrazi svoje kontra mišljenje. No, ispad nekih splitskih “intelektualaca” okupljenih na terasi lokalnog žnjanskog kafića macho naziva Bubamara, doista izaziva gađenje. Neuvijeno su ustvrdili da je Antonija Bilić neizravna žrtva lanjskog gay pridea u Splitu, da je nestala i vjerojatno ubijena djevojka nastradala jer je zbog osiguravanja prošlogodišnje splitske parade “tisuće policajaca na četiri dana povučeno iz potrage”!! Dakako, bubamare baš sebe drže pravim žrtvama terora: “Ako se uskrati suglasnost za najavljenu paradu, spriječit će se nasilje nad nedužnim sugrađanima i zaštiti najslabije u našoj političkoj zajednici, a to danas nisu oni koji paradiraju u povorkama.” Zato od gradskih vlasti traže otkazivanje Pridea, a u najmanju ruku njegovo humano preseljenje. Valjda na neki pusti, goli otok.

Komentiraj

Filed under Društvo