Tag Archives: Ivo Josipović

ZRINSKI NA ĆIRILICI

Zamišljam užasnuto lice prosječnog hrvatskog nacionalista da mu danas u ruke dođe beogradski list Mika Miš s datumom od 4. aprila 1941. Na naslovnici se u daljini propinje tvrdi grad Ozalj a u prvom planu su zamišljene brkate figure Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Kuju urotu protiv habsburških gazda. Iznad njih leluja pergament s dramatičnim naslovom: “Zrinski i Frankopan – narodni mučenici”. I to sve na ćirilici. Samo šest dana kasnije od izlaska ovih strip novina, u Zagreb su umarširali Pavelićevi dugi noževi. Dark sile došle su po svoje, a vječni prosječni hrvatski nacionalist mogao je odahnuti.

Da se mostovi kultura i životne vitalnosti kaligrafski grade (strpljivim ispunjavanjem svakog kvadratića avanture ljudskosti) a da ih bezumnici ruše preko noći, dokaz je i prvorazredna monografija Rudija Aljinovića i Mladena Novakovića “Kad je strip bio mlad” u izdanju zagrebačke Udruge prijatelja stripa STRIPFORUM. Koncentriravši se na žanrovsko razdoblje između dva velika svjetska rata, što je globalno zlatno doba stripa (tridesetih izlaze kapitalci Flash Gordon, Mandrake, Dick Tracy, Fantom, Princ Valiant, Superman, Batman), autori su ovim “prilozima za povijest hrvatskog stripa” dokazali da je u tom periodu hrvatski strip bio ništa manjeg zlatonosnog sjaja. A da su Maurović, braća Neugebauer, Lechner, Fuis, Čukli…, znalački stvarali okvir za jednu veličanstvenu epohu uzleta, kratkotrajno stiješnjenu između katastrofalnih tragedija. U poglavlju Stripovski most Zagreb-Osijek-Beograd dokumentirana je upravo ona komunikacijska vrijednost stripovskog medija koja je sažimala i dijelila bogate umjetničke napore, s ciljem snaženja stupnja kulture, obrazovanja i vrhunske zabave. Pogledajmo samo kako je spektakularno Mika Miš najavljivao strip “Zrinski i Frankopani” scenarista Branka Kovača i Waltera Neugebauera: “Pored vernih istoriskih činjenica i tačnih zapažanja, trudili smo se da i crtački roman odgovara dobu i prilikama kakve su vladale u najtragičnijim danima hrvatske istorije. Zbog toga je uredništvo poverilo izradu novoga romana g. Valteru Najgebaueru, poznatom zagrebačkom crtaču, čije je ime dovoljna garancija da je roman uspeo.” Primjerak Mike Miša koštao je tadašnji 1 dinar Kraljevine Jugoslavije. Pojele su ga inflacije i krvava historija. Njegova je stvarna vrijednost neprocjenjiva, ne samo u kolekcionarskim vodama.

U zemlji gdje se antifašizam uporno minorizira, koja se svoga antifašizma uglavnom srami i odbacuje ga kao zavjeru crvene bande, u zemlji gdje Branka Lustiga i njegov govor o holokaustu cijeli jedan grad izvrgava ruglu i samoći kino-dvorane, u takvoj zemlji je izdavanje monografije “Hrvatski antifašistički strip” kapitalan događaj za kulturu i savjest društva. Kao još jedan izdavački pothvat STRIPFORUMA, na izvanredan način objedinjuje misiju slobode i neugasle vatre artizma. Nakon što prvi put prođete njene uzbudljive ofenzive, uvjerit ćete se da ova panorama obiluje ubojitom gerilskom municijom. I kapitalnim, hitoidnim senzacijama. Da primjenjeni kod ne mora biti zapreka kreativnosti dokaz je što se ovdje našlo i nekoliko samosvojnih remek-djela. U najoštrijim antologijama svjetskog stripa uvijek mjesto mogu naći: Maurovićevi “Brodolomci na otoku Mega”, “Demonja” (čisti pop-art!) Žarka Bekera, “Diverzanti” Julesa Radilovića, Bednjančeva “Mećava”… Osobito je potentno da se ispod tematske kape partizanskog stripa kuha sjajna ponuda tijesno isprepletenih žanrova. “Jedan od mojih osobnih motiva kao urednika bila je i želja da se demantira predrasuda da su ti stripovi naivna propaganda obojena isključivo komunističkom ideologijom”, objašnjava Mladen Novaković razloge hommagea antifašističkom stripu: “Ovo su, ipak, samo stripovi s univerzalnom humanom porukom sadržanom u akcijskim prikazima borbe protiv zla, zločinaca i okupatora u jednom okrutnom razdoblju naše povijesti.” Slično je u predgovoru napisao i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović: “Ova retrospektiva hrvatskog antifašističkog stripa nosi visoku umjetničku vrijednost i pokazuje kako se i kroz strip mogu poslati jasne moralne poruke te promovirati antifašizam i njegove humane vrijednosti na kojima je utemeljeno hrvatsko društvo.” Uostalom, strip junaci na strani Dobra uvijek su bili ubojiti i dovodili Zlo do nemoćnog ludila. Kažu da je Goebbels izbezumljeno gazio stripove tandema Siegel & Shuster i vrištao: “Superman je Židov!”

Oglasi

Komentiraj

Filed under Kultura

UČITELJICA IZ VICA

U teoriji, Historija je mudra učiteljica života. U praksi, osobito primitivnih društava kao što je naše, ona je više učiteljica iz vica. Jedva je prošla sklepani kurs opismenjavanja, vuče se natečenih nogu u borosanama, frustrirana i senilna naivkuša. Evo, premotajmo malo zapise s netom proslavljenog Dana državnosti. Prije gala-koncerta Zagrebačke filharmonije u Hrvatskom narodnom kazalištu, reporterka Hrvatske televizije javila se uživo iz kazališnog hola i, sva zajapurena od ganuća tisućljetnog sna, razmahala se buntom pozivnica: “Daaaa, dragi gledatelji, ovo je pozivnica koju su po gradu ponosno pokazivali oni koji su je dobili! Jer, sve ono najbolje što Hrvatska ima, večeras je ovdje!” Opa, bato! Kužite povijesnu kvaku? Ne samo da je najveći nacionalni gutač poreznog novca opet pozornica ukočenom državnom sletu (ih, kad je dr. Tuđman ovdje ukrućeno duvao u rođendanske svjećice) nego to pompezno bilježe terenci Katedrale duha, javne medijske ustanove raspadnute od korupcije i kriminala. I još vele da je ono što prenesu njihove kamere, jedino što vrijedi u Hrvatskoj. Ostalo je, biće, goli kurton. Lijepo, jer kad je prijenos krenuo, ukazala se golema a groteskno poluprazna dvorana! Toliko o eliti. Možda da se pozvalo delegate iz plejade od 350.000 nezaposlenih, one ogorčene bez otmjenih pozivnica u zlatotisku, možda da ih se pripustilo pod štukature prvog nacionalnog hrama pa barem da se odmore na tom plišu. Kad su već zaslužni zdimili.

“Za ovo što imamo danas, ljudi su davali živote, zdravlje, dušu i tijela. Moramo izvući maksimum potencijala iz sebe, alibija više nema”, rekao je premijer Milanović na svečanoj sjednici Vlade. A što zapravo slavimo i za kog su đavla ljudi slali glave pred cijevi a kožu na doboš, moglo se vidjeti večer uoči praznika, u celebrity magazinu jedne privatne televizije. Usred najglamuroznijeg dijela Venecije gdje je kvadratura basnoslovno skupa, kreveljila se dizajnerica, naše gore list, ispred svoje nove butige. Saznali smo da je gospođin životni moto novac i samo novac, te da ona nema vremena za pesimizam. Razvedenica nekadašnjeg hrvatskog kralja mlijeka (što je bogatstvo stekao švercajući šlepere jugoslavenskih dinara početkom devedesetih), s prebogatom otpremninom, jedna je iz niza profiterske bulumente basne o državnosti. Krijumčari oružja, nafte, paradajza i karanfila danas rentaju ovo malo države-kifle bolje nego da su u Dubaiju. Po svemu sudeći, niti Milanovićeva Vlada neće imati muda napraviti reprivatizaciju, isprintati imena pljačkaša i konfiscirati im nenarodnu imovinu.

“Čestitam vam svima rođendan naše domovine. Danas se prisjećamo svih onih koji su za našu domovinu dali svoj život. Prisjećamo se brojnih uspjeha koje smo do sada ostvarili, ali ovo je također i dan kada razmišljamo o našoj budućnosti”, poručio je predsjednik Ivo Josipović iz zagrebačkog HNK-a. Kad govorimo o prisjećanju i o prošlosti, jako je važno da je Povelju Republike Hrvatske predsjednik Josipović dodijelio Documenti – Centru za suočavanje s prošlošću, kao ohrabrujući znak prepoznavanja značaja osobnog, društvenog i institucionalnog procesa suočavanja s povijesnim mrakom. “Čin dodjele priznanja od strane predsjednika Josipovića, a u povodu Dana državnosti organizaciji za zaštitu ljudskih prava pokazuje i koliki su civilizacijski iskorak napravile vladine institucije ove zemlje od vremena kad su od strane prvog predsjednika Republike upravo akteri civilnog društva bili etiketirani kao ‘žuti, zeleni i crveni vragovi’, a u Zagrebu nije bilo mjesta za Trg žrtava fašizma”, ističu u Documenti.

Međutim, ne možemo se zadovoljiti samo ovjerenim poveljama, ako na terenu pokažemo prezir prema onome što smo tako svečano pečatirali. Ne bi li se sadašnja Vlada, barem nevinih žrtava radi, morala više zapitati što njen ministar kad se vrati dolje, u lokalnu razinu, i dalje radi u koaliciji sa strankom koja podupire osuđenog ratnog zločinca? Bijedne izjave da je pitanje lokalne politike tek pitanje kanalizacije i parkirnih koncesija, ne drže vodu. Naime, iz kanalizacije i leševi zaudaraju, ne samo tamponi i višak hrane.

Komentiraj

Filed under Društvo, Politika

NACI-BUBAMARE

Nema tog svemira koji bi pratio turbo brzine idiotluka. U našem cyberspaceu, glupost i mržnja odavno već voze na atomski pogon. Još se, dakle, Josipovićev apaurinski oblog (“Ovogodišnji splitski gay pride je test naše demokratičnosti koji možemo i moramo proći”) nije pravo ni osušio, a splitske gradske vlasti pokazale su mu dugi nos. Licemjerno popuštajući zahtjevima netrpeljivog krda. Iza suhe administrativne odluke kojom “Grad Split mijenja Zaključak o davanju na privremeno korištenje javnih gradskih površina Lezbijskoj grupi Kontra na način da će 9. lipnja 2012. godine dati na privremeno korištenje javne gradske površine Strossmayerov park, Ulicu kralja Tomislava, Marmontovu ulicu i Trg Republike (Prokurative) u vremenu od 14 do 19 sati radi postavljanja bine i organiziranja povorke Split Pride 2012.”, praktički su povučeni koridori izvan kojih homo svijet ne smije ponosno zakoračiti. Inače, moglo bi se dogoditi da mu ponosna glava pukne brže od lubenice. Koliko god se pilatovski peru da “ne zabranjuju uredno prijavljene javne skupove niti se miješaju u poslove sigurnosti građana”, ali da su poštovali inicijativu udruga građana koje su zatražile promjenu trase kretanja gay povorke jer da, “kako se pokazalo i lani, završetak povorke na Obali Hrvatskog narodnog preporoda (Rivi) nije najbolje sigurnosno rješenje…”, splitske vlasti imaju raskliman alibi. Zvali to kako im drago, ali na djelu je loše zamaskirana faktična ZABRANA Split Pridea. Točnije doziranje njegova prava na kapaljku. Ako nečija ljudska prava strogo kontrolirate i propuštate ih kroz “sanitarne inspekcije”, tada gazite ljudska prava. Svojedobno se i židovskom narodu, obilježenom žutim trakama na rukavima, skretala trasa – s pločnika na cestu. Pa tako s ceste na pruge, željezničke, prema logorima… Sve iz puste arijevske brige za njihovu sigurnost.

“Ovo je neozbiljno! Radi se o manipulaciji zakonskim ingerencijama Grada Splita, nije njihovo da mijenjaju rutu – mogu samo odobriti naš prijedlog ili odbiti ga. Mi ostajemo pri svome i idemo na Rivu!’ najavila je Mirjana Kučer, koordinatorica udruge Domine.

A pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić upozorava da je ova odluka grada Splita izričito protivna Zakonu o ravnopravnosti spolova i znači izravnu diskriminaciju na temelju spolne orijentacije. Bijedna diskriminacija prešla je i granice. Ministar za ljudska prava pri britanskom Ministarstvu vanjskih poslova, Jeremy Browne, izrazio je iskrenu zabrinutost najnovijim razvojem događaja oko Split Pridea: “Zabrinuti smo zbog činjenice da su lokalne splitske vlasti promijenile rutu povorke, kao i zbog diskriminacije i ponovne moguće eskalacije nasilja prema sudionicima i organizatorima”, navodi se u priopćenju, što je, nakon Tuđmanove ere, prvi put da britanski Foreign Office reagira na negativna događanja u Hrvatskoj. Eto nas u prokletim devedesetima, a da se nikud nismo pravo ni maknuli.
Naravno da su histerični homofobni “intelektualci” iz kafića Bubamara na splitskom Žnjanu, suflirali vlastima: sve, sve, samo Riva ne, za te pedere, lezbače i ostalo protuprirodno smeće. Tradicijski je riva iznimno važna u mediteranskom sustavu vrijednosti. To je izlog, ponos i nada Grada. Dolazeći s mora prvo ugledate mišćansku rivu kucavicu i lica njenih stanovnika. Na toj lokaciji naci-batinaši žele praviti reda, demolirati nadu jedne sigurne luke. E, pa ne može tako, red je da urliknemo svi zajedno, jer već sutra može biti dockan.

Komentiraj

Filed under Društvo