Tag Archives: Kontra

MARŠ PONOSA & SLAVE

Grč srama i strepnje steže me kad se sjetim da u ovoj prokletoj zemlji živi barem pola milijuna manipulatura i zaluđenih. Onih mrzitelja svega drukčijeg ili pasivnih slijegača ramenima, koji ne bi ni trepnuli da se sutra svi propali trgovački centri pretvore u logore. I da se ti novi-stari megamarketi likvidacija napune svom “bagrom” što drukčije misli, govori, izgleda i hoda, drukčije se ljubi ili maslinu po koži nosi usađenu. Zasad je preko 500.000 potpisa palo na liste kavge, pola milijuna onih što bi čak u Ustav ugravirali, crno na bijelo, da je huljasta većina ne samo moćnija nego i vrednija od manjine. Pola milijuna monolitnog krda koje bi da vrati rasizam u čitanke, pred oltare i matičare, pola milijuna, eeej! A pristiže ih još.
Istovremeno, jučer (ponedjeljak, 27. maja 2013.) mi se širilo srce, napumpano ponosom i srećom, dok sam posredno pratio građansku gerilu u Zagrebu. Da sam mogao, svakome od sudionika Marša za bračnu jednakost stisnuo bih ruku i zagledao bi mu se u oči. Da ih zapamtim zauvijek. Aktivisti udruga Kontra i Iskorak te građani i građanke koji u džepovima ne žele boksere mržnje nego rupce ljubavi, okupili su se u zagrebačkom parku Zrinjevac i zamarširali (praćeni policijskim osiguranjem) prema Trgu svetog Marka i zgradi Vlade. S glasnim i jasnim upozorenjima razuma da je neustavna bilo čija diskriminacija, da jednaki dignitet moraju imati raznospolne i istospolne obitelji, da porodicu ne kodeksiraju zakoni poniženja nego zakoni srca.
“Očekujemo od Vlade zaštitu obitelji bez diskriminacije. Danas istospolni parovi nemaju nikakvih prava makar i po 30 godina bili skupa. Ovdje nas je dovoljno da od Vlade možemo tražiti da opozove referendum i da smjesta stane na kraj bilo kakvoj diskriminaciji u Hrvatskoj”, poručila je s Markova trga koordinatorica udruge Kontra Sanja Juras, zahvalivši se okupljenima čiji je broj narastao na više od 1.500 sudionika.
“Sve je to samo prvi čin jednog velikog politikantskog igrokaza kojim se desnica, u nedostatku ozbiljnog političkog programa, pokušava pozicionirati i vratiti na scenu”, upozorila je Sanja Sarnavka iz udruge B.a.B.e.
“Malo me je strah onoga što inicijativa ‘U ime obitelji’ predstavlja, jer sam shvatio kako je njihov cilj puno širi od pukog unošenja odredbe o braku u Ustav. Bilo kakvo zadiranje u Ustav je zadiranje u demokratske temelje jedne zemlje i slobodu ljudi, a to me plaši’, rekao je jedan od sudionika marša. Osim razvijene zastave u duginim bojama, aktivisti su istaknuli i transparente na kojima je pisalo “Van iz srednjeg vijeka”, “Brak svima”, “Moja partnerica je moja obitelj”, “Različite obitelji, ista ljubav”, “Različite obitelji, ista prava”, “Pravo na brak” , “I Isus je imao dva oca”… Ako odnekud gleda što se zbiva, vjerujem da i On podržava gerilu. Jebiga, čovjek se dao razapet da bi tekla ljubav a ne mržnja. Nije mali dokaz na čijoj je strani, zar ne?

Komentiraj

Filed under Društvo

FAŠIZAM NA TEZGAMA

Zamislite užasa da voljenu osobu ne smijete držati za ruku. Možete li shvatiti dimenzije muke uskraćenog pokazivanja ljubavi? Nemoguće je opisati strahove koje proživljavaju mnogi zaljubljenici dok im krvožedni sugrađani brane poljupce, zagrljaje, odgoj djece i zajedničko plaćanje računa. Gotovo 60 posto homoseksualnih, biseksualnih i transeksualnih parova koji žive u zemljama EU ne usude se držati za ruke u javnosti, a 30 posto ih je bilo izloženo fizičkom ili verbalnom nasilju. To su mučni rezultati online istraživanja provedenog među 93.000 pripadnika LGBT zajednice u 27 zemalja EU (uključujući i Hrvatsku koja u EU useljava za nešto više od mjesec dana) a povodom Svjetskog dana borbe protiv homofobije. Hrvatska je tu posve u crnom trendu, dapače daje sve od sebe kako bi prednjačila u mračnjačkim metodama. Kao s ovim skarednim, opakim, pseudodemokratskim tezgarenjem po trgovima i crkvenim lađama, na papirima Građanske inicijative “U ime obitelji”. Bijednim gaženjem posljednjih mrvica civilnog osjećaja, kojim se iznuđuje referendum za ustavno uhljebljivanje diskriminacije: da je brak isključiva zajednica muškarca i žene. I posljednjem noju bi napokon moralo biti jasno da se fašizam u Hrvatsku uspješno vraća, zasad puže i maskira se, ali tu je on, svježiji no ikad. Ono što je civilizacijski sramotno jest da se klerofašističke akcije odvijaju pod prešutnim odobrenjem državnih institucija koje bi morale štititi integritet svih svojih građana. Ustavni sud RH, naime, kalkulantski šuti i ne reagira na očiglednu protuustavnu diskriminacijsku inicijativu.
Neuvijeno i građanski hrabro, u intervjuu za H-Alter govori pravnik Marko Sjekavica, član Građanskog odbora za ljudska prava, valja zapamtiti njegova zdravorazumska upozorenja: “Ovo što se trenutno događa u Hrvatskoj, manifestirano posebno kroz pobunu protiv ćirilice i pozivanje na referendum o ustavnom definiranju braka kao zajednice žene i muškarca zapravo je bivanje u središtu procesa nastanka fašizma. Ne fašizma kao fraze i stilske figure, već pravog pravcatog fašizma. Paralela onoga što se u Njemačkoj zbivalo 1930-ih kad su kroz legislativu stvoreni temelji za holokaust.” Sjekavica podsjeća na mudrost Hannah Arendt i njezinu priču o banalnosti zla: “Ovo je upravo prvi korak, kad se homoseksualce, lezbijke i Srbe u našem slučaju, zakonskim okvirom želi obespraviti i učiniti nižom i poniženom klasom. To je ta prva, naočigled nevina faza, u kojoj uglađene građanske familije, s osmijehom na licu, stavljaju svoj potpis na peticiju za aktualni zahtjev za referendum. Uskraćeni mogućnosti apstraktnog promišljanja i nepoučeni dobro u školama, vjerujem da većina nije ni svjesna da su slični bili prvi koraci koji su od rasno čistih zakona doveli do koncentacijskih logora. Te pristojne persone koje s krunicama u ruci vabe ljude pred crkvama, po kolodvorima i ulicama u ponešto izmijenjenim okolnostima, kad popuste društvene kočnice, postaju ljudožderi.”
Udruge Iskorak i Kontra urgentno su pripremile konkretne mjere razuma i osjećaja. “Poručujemo Vladi RH da se s ljudskim pravima ne smiju raditi kompromisi i nagodbe zavisno od stava Crkve. Tražimo jednaku pravnu zaštitu za istospolne obitelji kakvu uživaju raznospolne obitelji – tražimo pravo na brak i izvanbračnu zajednicu”, kažu, pozivajući građane da se 27. svibnja u Zagrebu pridruže Maršu za bračnu jednakost. Da istupaju i marširaju protiv mržnje a za klice ljubavi. Jedini marševi koji su nam zauvijek potrebni jesu oni ljubavničkih zagrljaja. Treba biti svjestan toga, jer naci-bubnjevi već imaju bučne generalne probe.

Komentiraj

Filed under Društvo

NACI-BUBAMARE

Nema tog svemira koji bi pratio turbo brzine idiotluka. U našem cyberspaceu, glupost i mržnja odavno već voze na atomski pogon. Još se, dakle, Josipovićev apaurinski oblog (“Ovogodišnji splitski gay pride je test naše demokratičnosti koji možemo i moramo proći”) nije pravo ni osušio, a splitske gradske vlasti pokazale su mu dugi nos. Licemjerno popuštajući zahtjevima netrpeljivog krda. Iza suhe administrativne odluke kojom “Grad Split mijenja Zaključak o davanju na privremeno korištenje javnih gradskih površina Lezbijskoj grupi Kontra na način da će 9. lipnja 2012. godine dati na privremeno korištenje javne gradske površine Strossmayerov park, Ulicu kralja Tomislava, Marmontovu ulicu i Trg Republike (Prokurative) u vremenu od 14 do 19 sati radi postavljanja bine i organiziranja povorke Split Pride 2012.”, praktički su povučeni koridori izvan kojih homo svijet ne smije ponosno zakoračiti. Inače, moglo bi se dogoditi da mu ponosna glava pukne brže od lubenice. Koliko god se pilatovski peru da “ne zabranjuju uredno prijavljene javne skupove niti se miješaju u poslove sigurnosti građana”, ali da su poštovali inicijativu udruga građana koje su zatražile promjenu trase kretanja gay povorke jer da, “kako se pokazalo i lani, završetak povorke na Obali Hrvatskog narodnog preporoda (Rivi) nije najbolje sigurnosno rješenje…”, splitske vlasti imaju raskliman alibi. Zvali to kako im drago, ali na djelu je loše zamaskirana faktična ZABRANA Split Pridea. Točnije doziranje njegova prava na kapaljku. Ako nečija ljudska prava strogo kontrolirate i propuštate ih kroz “sanitarne inspekcije”, tada gazite ljudska prava. Svojedobno se i židovskom narodu, obilježenom žutim trakama na rukavima, skretala trasa – s pločnika na cestu. Pa tako s ceste na pruge, željezničke, prema logorima… Sve iz puste arijevske brige za njihovu sigurnost.

“Ovo je neozbiljno! Radi se o manipulaciji zakonskim ingerencijama Grada Splita, nije njihovo da mijenjaju rutu – mogu samo odobriti naš prijedlog ili odbiti ga. Mi ostajemo pri svome i idemo na Rivu!’ najavila je Mirjana Kučer, koordinatorica udruge Domine.

A pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić upozorava da je ova odluka grada Splita izričito protivna Zakonu o ravnopravnosti spolova i znači izravnu diskriminaciju na temelju spolne orijentacije. Bijedna diskriminacija prešla je i granice. Ministar za ljudska prava pri britanskom Ministarstvu vanjskih poslova, Jeremy Browne, izrazio je iskrenu zabrinutost najnovijim razvojem događaja oko Split Pridea: “Zabrinuti smo zbog činjenice da su lokalne splitske vlasti promijenile rutu povorke, kao i zbog diskriminacije i ponovne moguće eskalacije nasilja prema sudionicima i organizatorima”, navodi se u priopćenju, što je, nakon Tuđmanove ere, prvi put da britanski Foreign Office reagira na negativna događanja u Hrvatskoj. Eto nas u prokletim devedesetima, a da se nikud nismo pravo ni maknuli.
Naravno da su histerični homofobni “intelektualci” iz kafića Bubamara na splitskom Žnjanu, suflirali vlastima: sve, sve, samo Riva ne, za te pedere, lezbače i ostalo protuprirodno smeće. Tradicijski je riva iznimno važna u mediteranskom sustavu vrijednosti. To je izlog, ponos i nada Grada. Dolazeći s mora prvo ugledate mišćansku rivu kucavicu i lica njenih stanovnika. Na toj lokaciji naci-batinaši žele praviti reda, demolirati nadu jedne sigurne luke. E, pa ne može tako, red je da urliknemo svi zajedno, jer već sutra može biti dockan.

Komentiraj

Filed under Društvo

PREDSJEDNIČKI SEDATIV

Iznimno je važan predsjednikov apaurinski posjet Splitu. Ako nakon Josipovićeva subotnjeg govora, bude makar jedna okravljena glava manje, bit će to veliki iskorak nade. Vjerujmo da će njegova iskrena neprotokolarna poruka posve razoružati idiotske brusače toljaga. Nadajmo se da će oni 9. lipnja tek flegmatično stajati sa strane (to im demokratsko pravo nitko ne oduzima, dakle budi konzerva ali za svoj račun), nervozno se premještati s noge na nogu i gunđajući proklinjati čudan svijet ljubavi. Svijet koji ne razumiju, što ne znači da ga imaju pravo razbijati.

“Možda će biti malo nervoze, ali siguran sam da će Split i Splićani biti na visini ugleda koji imaju. Bez obzira na osobni odnos prema istospolnim zajednicama, sve ljude moramo prihvatiti kao ravnopravne i jednake. Ovogodišnji splitski gay pride je test naše demokratičnosti koji možemo i moramo proći”, kazao je predsjednik Ivo Josipović u Splitu. Za razliku od brojnih ministara iz Vlade, predsjednik neće sudjelovati u povorci Split Pridea, najavljenoj za 9. lipnja, no zato je eksplicitno dao podršku organizatorima iz udruga Iskorak, Kontra i Domine. “Čuju se i neki glasovi protiv, i to je demokracija, no siguran sam da će Split u najboljem demokratskom duhu odraditi ovogodišnji Pride”, rekao je nakon sastanka s LGTB udrugama. Posebno je važno upamtiti riječ TEST, jer nikad dovoljno testiranja krhkih sklonosti ka toleranciji. Josipović je također komentirao da su neosnovane spekulacije o naknadnoj promjeni ruta iz sigurnosnih razloga. Što bi samo značilo getoiziranje Pridea u zabačene ulice i ormare. “Pravo na mirno okupljanje je ustavna kategorija i vjerujem da će MUP donijeti odluke u okviru svoje nadležnosti”, rekao je predsjednik u svom poznatom sedativskom stilu. Kordinatorica udruge Domine, Mirjana Kučer također tvrdi da je naknadna promjena rute besmislena: “Policija je već izdala sve potrebne dozvole. S obzirom na to da nemamo podršku lokalnih vlasti, voljeli bismo da grad Split prihvati Pride kao važan demokratski događaj. Radi se o ustavnim i zakonskim pravima, besmisleno je odlučivati o tome imaju li ljudi pravo na slobodno okupljanje i izražavanje mišljenja, stavova i potreba. Gay Pride nikoga ne ugrožava.”

Pravo je svakoga građanina, da nenasilno izrazi svoje kontra mišljenje. No, ispad nekih splitskih “intelektualaca” okupljenih na terasi lokalnog žnjanskog kafića macho naziva Bubamara, doista izaziva gađenje. Neuvijeno su ustvrdili da je Antonija Bilić neizravna žrtva lanjskog gay pridea u Splitu, da je nestala i vjerojatno ubijena djevojka nastradala jer je zbog osiguravanja prošlogodišnje splitske parade “tisuće policajaca na četiri dana povučeno iz potrage”!! Dakako, bubamare baš sebe drže pravim žrtvama terora: “Ako se uskrati suglasnost za najavljenu paradu, spriječit će se nasilje nad nedužnim sugrađanima i zaštiti najslabije u našoj političkoj zajednici, a to danas nisu oni koji paradiraju u povorkama.” Zato od gradskih vlasti traže otkazivanje Pridea, a u najmanju ruku njegovo humano preseljenje. Valjda na neki pusti, goli otok.

Komentiraj

Filed under Društvo