Tag Archives: lokalni izbori

IZBORI CIVILNOG DRUŠTVA

Ne znam dijelite li moju viziju, drage moje i dragi moji, ali nedjeljni izbori prevažni su da bismo od njih odustali. Naravno, uvijek možete ostati iza svojih spuštenih roletni, s hladnim oblogom na čelu, i psovati vlastitu sudbinu. Ali od tog mazohističkog soliranja nema vajde. Apstinencija nikad nije dobra donijela. Nikome. Znam da ste izraubovani, milijun puta prevareni i da vam se forme lokalnih izbora još više čine dirigiranim, s rajskim šansama lokalne manipulacije… Međutim, ogroman je ulog u igri a da bismo ga tek tako prepustili gadovima. Jer, zapuštenost jednog društva i jedne zemlje najbolje se ogleda na lokalnom terenu. Protekle četiri godine hipergalopirajuće krize u Hrvatskoj su dokusurile i najelementarnija pravila normalnog življenja. Predatorski instinkt poprimio je histerične razmjere i poput nekog đavolskog stroja samo pumpa paranoju – od parlamentarnih hodnika i korporativnih ostakljenih kabineta do općinskih sala za sastanke ili dvorišta područnih osnovnih škola. U općoj panici ugroženog opstanka ne biraju se sredstva. Tako da su primitivizam, oholost, bahatost, pljačka, brutalnost, rasizam, homofobija, nasilje svake vrste… postali uvriježena pravila ponašanja. Osim onog ekonomskog, u blato srozanog indeksa mogućnosti, najgore su prošli obrasci civilnog života. Možda se površnom promatraču i ne čini tako, ali istina je da su instituti civilnog društva posljednjih godina pretrpjeli nemilosrdno guljenje. Destrurirani, prezreni, doslovce se bore za kisik. Činjenica je da se aktivisti pojednici i civilne udruge doista herojski, udarnički odupiru tom mračnom trendu. Ali oni ne mogu sami. Presudna je podrška šire zajednice u angažmanu. Odlučujuće je da široka fronta formalno neangažiranih građana shvati koliko su duboke rane načinjene na tijelu civilnog društva.
Kako rekoh, osobito su divlje metode (polu)tiranije vidljive u atarima lokalnih feudalaca. Onih koji najsirovijim alatima ruše svaki komadić građanskog dostojanstva. Gramzivih, loše fotošopiranih apsolutista što ucjenjuju zajednicu parama poreznih obveznika, natječući se u mastodontskim pozlaćenim križevima i kipovima diktatorskog oca nacije… Ili ratnih zločinaca, švercera naftom i lokalnih gangstera, sitnih baraba i krupnih šizofrenika… Katalog negativaca koji namjeravaju upravljati našim županijama, gradovima, dušama i izgledima za uljuđenu starost, iznimno je opširan. Zato je strašno bitno da vjerujemo da u onoj prokletoj glasačkoj kutiji leži naša snaga. Da odjebemo loše momke jednom zauvijek iz naših civilki. Samo tako će rane zacijeliti, prerasti u ožiljke a jednom će i ožiljci nestati.

Oglasi

Komentiraj

Filed under Društvo, Politika

PRŠUTOM U ČELO

Uz svoj skečersko-totalitarni portret, splitski Joker je fasadu hotela Marjan predizborno tapecirao i plakatom s likom Seke, istih stadionskih dimenzija. Pitanje je dana ili sata kad će i njoj bidnoj nalijepit fetu pršuta na oznojeno čelo i time završiti kloniranje. Mjerimo li stanje stvari teoretskim cinizmom, Željko Kerum se, delegirajući svoju sestru Nevenku Bečić u borbu za splitsko-dalmatinsku županicu, trudio poštivati zastupljenost žena na kandidacijskim listama za lokalne izbore. No, kao i sve iz Kerumovog nerazgradivog ambalažnog otpada, proizvodna realnost je mnogo grotesknija. Jer, o otrovnoj karnevalizaciji je riječ, kako birača tako i najbližeg roda. Isprdavajući se s poniženim narodom, Kerum i rođenu sestru adaptira na svoju sliku i priliku, krčmeći sve do čega stigne. Čak su im i frizure sve sličnije u mrdušanskoj travestiji bidnega Splita. Cerek i dernek nesagledivih posljedica.
Ali tu su barem stvari drastično jasne. Što je s onim pitijskim, nejasnim porukama političara koji iz nerazumijevanja, indolentnosti ili trapavosti jedva uspiju prelakirati još uvijek dominantnu patrijarhalnu, uvredljivu viziju žene kao neravnopravne u ringu svakodnevice. Ako se i zalažu za rodnu ravnopravnost ona je više u deklarativnom i dekorativnom smislu, a ne u stvarnom, prirodnom i sadržajnom. “Izborite se, budite bolje, pametnije, inteligentnije, lukavije i zaboravit će da ste žene, bojat će vas se”, izjava je premijera Zorana Milanovića. Pitam se je li Milanović zaista svjestan što savjetuje ženama? Stanovit presing mimikrijskih sposobnosti s krajnje neizvjesnim ishodom. Kao, dajte sve od sebe da zajebete muškarce tako da oni pomisle da niste žene nego muškarci?!!! Odustanite od sebe – najkraće rečeno, jer, drage moje, vi to možete. Možda se premijer nadao da šalje poruku ohrabrenja, a zapravo je poslao poruku omalovažavanja. I zaradio vodeće mjesto na “Stupu srama”, finalu izbora za najseksističkiju izjavu političara od prošlog izbornog ciklusa. Akciju su izvele ženske feminističke udruge CESI, Babe, Domine, Delfin i Centar za građanske inicijative koje pred svake izbore vode kampanju za unapređenje sudjelovanja žena u političkom životu, upozoravajući na nedovoljnu zastupljenost žena na kandidacijskim listama. Prema iznesenim podacima, udio žena na kandidacijskim listama za lokalne izbore koji će se održati u nedjelju 19. svibnja, je povećan za četiri posto te sada ukupno iznosi 28 posto. Ali, to je još uvijek premalo s obzirom na zastupljenost žena na listama koju propisuje (najmanje 40 posto) Zakon o ravnopravnosti spolova.
Zanimljivo je da muški interstranački lobi i dalje izvrdava (zasad stoji da će se prekršaji novčano kažnjavati tek u vrijeme slijedećih parlamentarnih izbora) plaćanje svoje prikrivene ili neskrivene mizoginije. U sklopu akcije “Stup srama” aktivistkinje su vrijedno izračunale i kolike bi bile kazne kada bi se naplaćivale za liste koje nisu zadovoljile zakonsku kvotu – samo za liste za županijske skupštine parlamentarne bi stranke platile 2,68 milijuna kuna!
Koalicije oko SDP-a platile bi 680 tisuća kuna, koalicije oko HDZ-a 840 tisuća kuna, HSS 400 tisuća, HNS i HDSSB po 160 tisuća kuna, SDSS 320 tisuća te Laburisti 120 tisuća kuna. Lijepe proćerdane pare, kao alibi za muškaračku prepotenciju.

Komentiraj

Filed under Društvo, Politika

PLODOVI GNJEVA

Ne bih sad nagađao koliko je članova recentne Vlade pročitalo remek-roman Johna Steinbecka “Plodovi gnjeva” ili pogledalo istoimeni remek-film Johna Forda. Oni koji jesu, biće da su zaboravili svaki redak, svaki kadar. Inače bi znali koliko se naturalističke muke krije u poharanoj zemlji, koliko je tanka opna između dotučenog farmera i lumpenproletera. Znali bi da Velika depresija nije stanje svijesti (kako laprda potpredsjednik Vlade i ekonomski strateg Branko Grčić) nego gruba realnost. I da se vuče opakija od zvečarke, spaljenim prerijama Llana Estacada alias Hrvatske. Od isušenih polja istoka do karbonizirane Istre na zapadu, iz slamova oko sjevernih deponija prema drači juga i lažnih turističkih resorta. Cijela zemlja doslovce vrišti na rubu kolapsa, a aktualna administracija tvrdi da smo debili kad ne vidimo da nam cvate hiljadu cvjetova, jer, da je pola Europe u klincu (čitajte Grčića u Globusu, ako meni ne vjerujete) a nama da je još super. Bez olova. Ono, ne puca se po narodu.

Usprkos kaotičnoj situaciji, stvari stoje kao u lošim skečevima. Prvi potpredsjednik Vlade vratio se osunčan s odmora i spreman za nove fantazmagorije. “Prvi pomak bit će 2013. godine, a nakon toga sam sasvim siguran da mi imamo rast BDP-a. Porast BDP-a znači i bolji život, veće zapošljavanje i bolji društveni standard”, prodaje maglu i pušta magijske golubove Radimir Čačić, najavljujući neviđene investicijske cikluse. Za to vrijeme, premijer Zoran Milanović obišao je pustinje u Slavoniji. Razgovarajući s gnjevnim seljacima, uopće nije ni pokušao sakriti jalovost svoga tima: “Bog je htio drugačije, velike su vrućine i sada će sve biti skuplje.” Ova bogobojazna rečenica dobre je namjere ove Vlade odavno popločala putem u pakao. Milanovićeva družina, ubijte me ako nije tako, odaje dojam da jedva čeka pa da kidne s položaja. Da zaboravi sve nedaće koje nije znala ili nije htjela riješiti. Niz je ljudi na ovom tlu koji se ne žele miriti s tim ciničnim relativizmom sadašnje uprave. “Tragično je kako opet protječe dragocjeno vrijeme za preobrazbu ove zapuštene zemlje, kako se izgubila socijalna pravda. Curi vrijeme za nužno ulaganje u školstvo, za ukidanje stotina besmislenih općina i desetak županija, za konačno procesuiranje zločina, za povrat opljačkanog dok pljačkaši ljetuju na slobodi i cere nam se u lice, za definitivno odvajanje crkve od države, za oplemenjivanje javne komunikacije. Milanovićevi glasači očekivali su radikalno napuštanje primitivnog hadezovskog urlanja. Uljuđeniji diskurs Milanovićeve vlade je presitno olakšanje prema nepodnošljivom sanader-kosorskom patrijarhalnom modelu, ili barbalukinskom vođenju saborskih sjednica, ali sve je to premalo”, govori mi Ivica Buljan, redatelj koji je na Splitskom ljetu postavio “Adio kauboju”, gorak izrešetani bluz Olje Savičević Ivančević.

Da živimo u klasičnom western obrascu u kojem je mrva pravde odavno izgažena mamuzama u prašini, bit će još jasnije na slijedećim lokalnim izborima 2013. Bit će jasno da i ovoj pseudolijevoj Vladi itekako odgovara stanje na divljem terenu. Tamo gdje zakon linča, kazališnih intendantura, cijene vode, parkirališnih koncesija, ksenofobije i brutalnih likvidacija po koralima/garažama, propisuju i potpisuju isključivo lokalni šerifi.

Da je ova država slučajna država, rekao je prije neki dan Milanović na usijanim pustopoljinama. Ta mu valja, moram priznati. I bolje zvuči, zar ne? Majka-Država nije nastala na zločinu i pljački, kako se to obično misli, nego na čistom slučaju. Uuuppps, puko kurton!

 

Komentiraj

Filed under Politika